Vrabac samotnik ima pet slijedećih svojstava. Prvo, da se postavlja na najviše mjesto što može. Drugo, da ne voli društva, pa ni društva drugih vrabaca. Treće, da kljun diže u zrak. Četvrto, da nema izrazite boje. Peto, da ljupko pjeva. Ista svojstva treba da ima duša u motrenju. Mora se uzdignuti iznad prolaznih stvari, ne osvrčući se na njih kao da i ne bi postojale. Tako će voliti samoću i šutnju da neće trpjeti nikakvo drugo stvorenje. Upravit će srce prema djelovanju Duha Svetoga, odgovarajući na njegova nadahnuća i želje, zato da postane dostojnijom njegovog društva. Ne treba da ima određenu boju, jer se nije odlučila ni na što drugo nego na ono što bolje spozna kao volju Božju. Konačno treba da ljupko pjeva u motrenju i u ljubavi svoga Zaručnika. (sv. Ivan od Križa)