|
Priča se da je jedan njemački znanstvenik, u
potrazi za mirnim kutkom gdje bi mogao raditi, pronašao stan u neposrednoj
blizini jednog klauzurnog samostana.
Nije bio vjernik ali takav ambijent bio je
idealan jer mu je pružao tišinu i mir potrebnu za njegova istraživanja.
Mislio je: "Ovdje ću barem pronaći tišinu koja
mi je potrebna za studij i eksperimente". No njegova predviđanja pokazala
su se točnim samo jednim dijelom. Njegovi dani uistinu su bili obavijeni
šutnjom i tišinom koju je prekidao samo zvuk zvonca. No zatim su slijedili
sati rekreacije za monahinje. Tada nije bilo načina da se zaštiti od
provale radosti - eksplozije smijeha probijale su zidove i prozore. Ovo je
s vremenom za znanstvenika postala prava opsesija. Zaključio
je: "Ove žene su siromašne, provode pokornički život, ne poznaju užitak.
Kako uspijevaju biti u toj mjeri zadovoljne? Ne krije li se ispod svega
toga nešto prljavo?" Odluči stoga riješiti svoje sumnje i popričati sa
opaticom. Ova mu dade jednostavno objašnjenje:
"Mi smo zaručnice Kristove. "
"Ali, zar nije vaš Zaručnik umro prije dvije
tisuće godina?", odgovori ovaj.
"Oprostite, gospon profesore, ali vi sigurno
niste obaviješteni da je tri dana nakon toga uskrsnuo od mrtvih. A mi smo
svjedoci upravo onoga što se dogodilo nakon tri dana."
Sve ovisi o onom uskrsnom jutru.
 |
