|
Rector Magnificus
1932.
god. izabran je za rektora Katoličkog Sveučilišta u Nijmegenu na 6 godina.
Službu je prihvatio radosno i s uobičajenom poslušnošću. Kad je istekao
njegov šestogodišnji mandat studenti i profesori proslavili su tu večer u
obližnjem hotelu. Nešto kasnije te iste večeri grupa onih najvatrenijih
napustila je hotel i krenula paradirajući s bakljama prema Karmelićanskom
samostanu. Kad se napokon pojavio Tito pokušavajući primiriti rulju,
pozdravile su ga burne ovacije njegovih ljubljenih studenata.
Mistik na slapovima Niagare
Tito
se vratio učionici i predavačkoj dvorani nastavljajući sa svojim
apostolskim nastojanjima koji su se među ostalim
usmjerili na pisanje
i predavanja diljem domovine. Na zahtjev
superiora
iz Rima
1935. god. započinje s nizom predavanja u regijama East i Midwest
Sjedinjenih Američkih Država gdje je Karmelski red bio tek u
začetcima.
Nakon posjeta slapovima Niagare zapisao je u svoj dnevnik
slijedeće: "Promatram
silovite slapove Niagare. Iz visokih jaruga
gledam ih kako se oborušavaju
bez prestanka. Ono što zadivljuje jest
čudesna i kompleksna sposobnost voda...Vidim Boga u djelu ruku Njegovih i
otiscima Njegove ljubavi u svemu vidljivom. Zahvaćen sam vrhunaravnom
radošću koja nadilazi svaku radost.
Irskim
karmelićanima koji su mu pomagali u usavršavanju engleskog jezika tijekom
njegovog boravka u Irskoj neposredno prije odlaska u SAD, ostao je u
sijećanju po svojoj blagosti, humoru i prirodnoj dobroti. Neobično im je
bilo da je Tito, koji inače ne podnosi alkohol, ovaj puta popio dosta
jakog irskog Whiskeya, a da mu nije uopće naškodilo.
Krajem 30ih
godina 19. st. i dalje iskorištava sve svoje talente i energiju u
kontemplativnom i aktivnom životu unatoč pobolijevanjima. Tijekom jednog
predavanja u Nijmegenu otkriva nam
razlog svoje sreće i
uspjeha:
"Prije svega moramo gledati Boga kao osnovni temelj našeg bića. Ovaj
temelj skriven je u dubini našeg bića. Tu ga moramo gledati i meditirati
o Njemu...Tada ne samo da Ga ljubimo u svom biću već i u svemu što
postoji."
Nizozemski novinari
Nešto prije svog odlaska za SAD, nadbiskup (kasnije
kardinal) De Jong, visoki crkveni dostojanstvenik, imenuje ga duhovnim
savjetnikom urednika (većinom laika) 30 nizozemskih katoličkih novina.
Ovim potezom nadbiskup je
želio učvrstiti veze između
klera i
katoličkog tiska.
Zlokobni navještaj
Adolf Hitler postaje Kancelarom Njemačke u siječnju
1933. U to vrijeme već su se proširile njegove ideje patriotizma, političkog
fanatizma i rasne diskriminacije te kruta stranačka disciplina koja je
stvorila nacističku diktaturu u Njemačkoj i pripremila je za ekspanziju
prema Austriji, Čehoslovačkoj, skandinavskim zemljama, Poljskoj, Belgiji,
Nizozemskoj i Francuskoj.
Tito je
žalostan slutio, promatrao i točno protumačio zlokobni razvoj nacizma.
Upozorava Nizozemce na Hitlerovu tiraniju kroz tisak i svoja predavanja u
sveučilišnim
dvoranama i učionicama. "Nacistički pokret je zlobna laž" - izjavio je -
"Pokret je poganski". Njegova kritika i optužbe protiv nacističkog pokreta
u Njemačkoj i Nizozemskoj nisu prošli nezapaženo kod Nizozemske
Socijalističke Stranke. Tito je bio već opečaćen za moguću odmazdu.
Njemački
tenkovi
urešeni
svastikama i crvenim ratnim zastavama probili
su nizozemsku granicu 10. svibnja 1940. taktikom Blitzkriega s oružjem i
trupama koje su u kratkom vremenu lomile svaki organizirani otpor. S
naoružanom vojskom, nacističkim vođama i suradnicima na visokim
političkim mjestima, ukidanje sloboda bio je glavni cilj u Nizozemskoj.
Protivnicima
okupacije bilo
je suđeno kao
izdajicama, organizirane religije
bile su posebno napadane, a Židovi su još jednom
bili žrtvena janjad kao i u
Njemačkoj. Katolici su
strogo kontrolirani,
a izdana je
i
naredba da svećenici, redovnici i redovnice
ne mogu obnašati službe ravnatelja u školama. Njihove plaće bile su
smanjene za 40 %,
a židovski učenici su po naredbi bili izbačeni iz
školskih institucija.
Imenovan
posebno za tu priliku, Tito dolazi pred vrhovnike u Haag kako bi jasno i
odlučno iskazao protivljenje ovim sputavajućim direktivama,
ali bez ikakvog
uspjeha.
Biskupi govore
26.
siječnja 1941. biskupi Nizozemske izjavljuju da se sakramenti ne smiju
podijeljivati "Katoliku za kojeg se zna da
u
određenoj mjeri
podupire Nacional-socijalistički pokret...jer to ozbiljno ugrožava
kršćansko
shvaćanje života svih onih koji u tome sudjeluju".
Biskupi su
ponovno progovorili prilikom nasilnog preuzimanja Rimskog Katoličkog
Radničkog Sindikata. U pismu nizozemskom narodu u srpnju 1942. izjavljuju:
"Dugo smo šutjeli o nepravdama koje trpe katolici posljednjih mjeseci". Pi smo
se
nastavlja
popisom počinjenih nepravdi
s posebnim
naglaskom na
slijedeće:
"Zabranjeni su nam skupni sastanci...za naše
vlastite
karitativne i kulturne
udruge...Naši katolički mediji su nam oduzeti.
Dnevni katolički tisak je ili zabranjen ili mu je toliko ograničena
sloboda pisanja da više ne možemo govoriti o katoličkom tisku."
Ultimatum
Pismo
biskupa postaje povod za još jači progon
židova i
katolika. Seyss-Inquart,
austrijanac koji je uspješno sproveo aneksiju i sjedinjenje svoje države
s Trećim Reichom, obmanjuje narod pokušavajući ga pretvoriti u dobrovoljne
suradnike s nacistima. U svojim nastojanjima zaboravljao je jedan bitan
faktor: tvrdoglavu nizozemsku slobodoljubivost. Njegovo ulagivanje bilo je
predmet ismijavanja kod Nizozemaca. Nakon pisma biskupa najavljuje
otvoren rat Nizozemskoj
u govoru održanom u Amsterdamu u kolovozu. "Od ovog trenutka", izjavljuje
Gauleiter, "vi ste za ili protiv nas". Borba je gotova tek kad svi
prihvate naše načine. Čitava Europa bit će okovana prije negoli
Njemačka popusti. Ništa nas ne može spriječiti."
Nizozemske
novine i časopisi morali su prihvatiti oglase i izvješća iz službenih
izvora.
Medijskom
odboru rečeno je slijedeće: "poduzete
mjere
temelje
se na pretpostavci da ništa što bi moglo pridonijeti jedinstvu nizozemske
nacije ne smije biti
ispušteno."
|
