Tito Brandsma

Bistar i spretan, s lakoćom je završio studij filozofije i teologije. Zaređen je za svećenika 17. lipnja 1905, slavio svoju mladu misu u Friziji te se nakon kratkog odmora s obitelji i rodbinom javio karmelskom samostanu u Ossu na svoju posljednju godinu teologije.

Poglavari su ga namjeravali uputiti na studij u Rim ali prilikom polaganja preostalih ispita u Ossu problem je predstavljao nešto zahtjevniji, razdražljiviji profesor koji nije odobravao njegov liberalni način razmišljanja. Žestoko ga je iskritizirao i pokopao svaku nadu za njegov skori studij u Vječnom gradu. Dok je još pokušavao prihvatiti situaciju s jednom dozom rezignacije, poticaj mu je došao od strane poglavara koji su mu kao čestitom studentu i uspješnom spisatelju dodijelili službu sakristana i knjižničara u Bowmeeru. Uvijek prilagodljiv, novi je svećenik zahvalno i radosno prihvatio zadaću. Studij u Rimu započeo je godinu kasnije nakon što su poglavari prešli preko primjedaba profesora koji ga je "srušio" na ispitu.

Doktor

Njegova mirnoća, blagost i dobar, neusiljen smisao za humor osvojili su grupu međunarodnih studenata na Karmelićanskom Sveučilištu sv. Alberta u Rimu. Bolest ga je spriječila da položi završne ispite u prvom roku ali u drugom pokušaju je uspio i tako doktorirao filozofiju pri Gregorijanskom Sveučilištu 25. listopada 1909.

Profesor Brandsma

Tito se kao doktor filozofije vratio u Nizozemsku i tu prihvatio posao u Ossu. Početkom 20. st. karmelićanska obnova dosegnula je svoj vrhunac ali za vrijeme njegovog boravka u Rimu broj kandidata za redovništvo u njegovom i ostalim redovima znatno je opao. Tito je išao za stvaranjem najboljeg mogućeg sistema podučavanja manjeg broja studenata. Kako bi udovoljili njegovim potrebama i potrebama studenata, poglavari su odlučili pružiti najsposobnije predavače i najbolje kolegije. Kroz neke semestre Tito je znao predavati samo dvojici ili trojici studenata, uvijek s dobro pripremljenom građom i iscrpno razrađenom temom. Predavanja su bila o odnosu između filozofije i teologije.

Spojio je pisanje i ostale aktivnosti sa svojim profesorskim radom. Izdao je Carmelrozen, časopis karmelske duhovnosti za kojeg je on sam pisao potičući pritom i ostale studente. 1916.g. organizirao je tim koji je imao za zadaću prevođenje opsežnih djela sv. Terezije Avilske. Postaje urednikom lokalnog dnevnog časopisa 1919. i surađuje na frizijskom prijevodu knjižice-vodiča u duhovnom životu, "Imitatione Christi". Poznat kao praktičan poslovođa, od vlade dobiva zajam za otvaranje nove knjižnice u Ossu i uključuje se u brojne građanske i vjerske inicijative.

Unatoč zauzimanju na raznim poljima, nije nikada zapustio pravila karmelskog života koja su zahtijevala nekoliko sati molitve i meditacije svakog dana. Tako je jednom prilikom pisao prijatelju: "Sinoć sam radio sve do jedan i pol da bih služio misu u šest i pol, kako predavanja ponovno počinju u osam." Nije ni čudo što mu se zdravlje pogoršalo zbog silnog pritiska. Duh je bio voljan ali tijelo slabo da bi slijedilo brz i zahtjevan korak apostolskog rada. U ljeto 1921. tijelo mu je klonulo i uz neprestana krvarenja borio se sa smrću nekoliko tjedana. Iznenada se oporavio i vratio na posao početkom zime.

Vrijeme za sve

Tito je uvijek imao vremena za ljude. Što ih je nalazio nesretnije to im je poklanjao više vremena. Svi - ekscentrični, siromašni, neobrazovani, prezreni – svi su se osijećali ugodno u njegovom društvu i nisu se bojali da bi mu bili na smetnju. Njegovo srce koje je nadišlo strast za organizacijom tjeralo ga je da sve ostavi i okrene se s punom pažnjom svakom nesretniku koji bi se nenajavljeno pojavio na kućnom pragu.Kad bi sreo gladnoga, nahranio bi ga. Ako nije imao novca da mu poda, doveo bi ga kući. Pružao je velikodušno odjeću, najamninu, novac svima koji bi zatražili. Jednom je skinuo svoj pokrivač s kreveta kako bi ugrijao jednu siromašnu osobu. Satima je slušao primjedbe isfrustriranih umjetnika i divljih studenata trudeći se da ispravi pogreške. Ako mu je glava i bila u "visokim i sjajnim oblacima" filozofije i mistike, noge su mu bile čvrsto ukorijenjene u kamenitom tlu ljudske patnje i izbezumljenosti. Klečeći u molitvi, nagnut nad stolom pripremajući predavanja, strpljivo slušajući riječi čovjeka patnika, savjetujući studenta; sjedeći za tipkaćim strojem, glave sakrivene u oblacima cigarete stisnute u zubima: Tito Brandsma bio je sretan čovjek. I širio je radost svime što je činio i svakome koga bi susreo.

Katoličko sveučilište

Rimsko Katoličko Sveučilište u Nijmegenu, prvo ove vrste u suvremenoj Nizozemskoj, osnovano je 1923.god. Sveučilište je bilo simbol izdržljivosti i marljivosti nizozemskih katolika, teško progonjenih kroz nekoliko stoljeća političkih i vjerskih prevrata, čija se borba za opstanak i jednakost nastavlja i u 20. st.

Protestanti i katolici u Nizozemskoj ozbiljno su shvaćali pojam vjerske pripadnosti. Obje strane bile su spremne umrijeti za svoja uvjerenja, i svaka od njih je pružila onoj drugoj priliku za to u različitim intervalima. Ipak, početkom 19. st. protestanti i katolici naučili su živjeti jedni uz druge kao odvojene i različite grupacije. Protestanti, čiji su pričesnici bili i kralj i kraljica, činili su većinu i po brojnosti i po utjecaju. Otvaranje nove institucije u Nijmegenu pokrenulo je val oduševljenja među nizozemskim katolicima. Jedan od njih, Tito, bio je duboko počašćen jer su ga pozvali da se pridruži prvom nastavnom vijeću kao profesor filozofije i mistike. Položaj na fakultetu proširio je njegov utjecaj. Njegova osobnost i originalan duh privlačili su mlade. Studenti su različito komentirali njegovu osobu u ulozi predavača ali je uvijek bio hvaljen zbog svoje susretljivosti. Nastavio je sa književnim apostolatom i uskoro bio imenovan poglavarem samostana otvorenog u blizini Sveučilišta za studente reda Karmelićana.

Apostolski duh i ljubav prema frizijskom narodu, kojeg su većinu činili protestanti, tjeraju ga da otvori posebno Katoličko udruženje u Friziji.1926. organizira prvo nacionalno hodočašće u mjesto gdje je podnio mučeništvo sveti Bonifacije koji je u 8. st. donio kršćanstvo u ove predjele. Nastavio je s radom na raznim projektima za svoj red. Također je bio cijenjen kao vješt pregovarač s vladom i uspješan posrednik kod sklapanja ugovora o zajmu i povlasticama instituciji.

Na vrh