|
 Crtež
Crtež je
od velike važnosti jer ikoni daje strukturu, pokret i određuje površine za
slikanje. Majstori ikonopisci čuvali su kao veliku dragocjenost crteže
svojih ikona kako bi ih upotrijebili opet iznova. Ovakve zbirke crteža
nazivaju se u Rusiji PODLINNIKI, priručnici autentičnih crteža, koji se vezuju uz
Koncil u Stoglavu 1551. g. na kojem su ikonopisci upozoreni da ne
skiciraju svoje vlastite crteže, jer ikonografov posao je prikazati već
tradicionalno određen sadržaj. Dosad najstariji pronađeni priručnici su
oni obitelji Stroganov (poč. 17. st.) i Sia (kraj 17. st.). Korijeni
priručnika sežu još u 9. st. za vrijeme bizantske vladavine pod nazivom
HERMENEíA (grč. tumačenje). Naročito je važna Erminija Dionizija iz Furne
koju je A.-N. Didron našao na Svetoj gori Atos 1839. i objavio 1845.
Prema A. Xynogopoulosu
ovi su se razvili iz Synaxáriona u kojem pronalazimo opširne opise
svetaca i njihovog života.
Épiphan Prémoudri
govori o Teofanu Grku (u Rusiji 1360.-1404.) da tijekom izrade nikada nije
koristio svoje skice kao što su to činili ostali slikari.
Najnovija istraživanja
na području ikonopisa otkrivaju nam postojanje poprilično razrađene
geometrijske strukture lica kao i odlično poznavanje proporcija između
mjera ikone i dimenzija aureole, veličine glave i tijela.
Ikonopisac koji je do
u tančine poznavao sadržaj sa svim njegovim pojedinostima kao i kanon formi
stvoren u bizantskom slikarstvu tijekom stoljeća, skicirao je prema ovim
strukturama (kistom, ugljenom, olovnim ili srebrnim vrškom) novi prikaz
već dobro znanog djela.
Za one koji ne
posjeduju toliko znanje o ikonografiji ili su tek početnici preporučljivo
je da koriste postupke koji se danas koriste, a preuzeti su od starih
ikonopisaca.
Najjednostavnije
rješenje je reproducirati ikonu u istom mjerilu.
Za prvu ikonu najbolje
je uzeti jednostavan crtež, kao npr. poprsje Krista Pantokratora, sv.
Nikola ili sv.
Andrija.
Materijali:
-
Reprodukcija ili
fotografija ikone u boji,
-
fotokopija slike nešto
manja od veličine daščice,
-
prozirni papir za
prekopiranje,
-
olovka 2b,
-
gumica,
-
indigo papir,
-
čavao ili neki
instrument za rezbarenje,
-
papirnata
samoljepljiva traka.
Iskusni ikonopisci ne
skiciraju crtež na papiru već direktno na podlogu, vlastoručno, jako finim
kistovima.
Prije pripreme podloge
potrebno je izvježbati se u skiciranju.
Crtež ikone bazira se
na geometrijskim oblicima: trokut (dijagonale), kvadrat (vertikalne i
horizontalne linije) i krug (krivulje) koje se međusobno harmonično
isprepleću.
Postupak: položite
prozirni bijeli papir za prekopiranje preko crno-bijele fotokopije ikone i
pričvrstite ga samoljepljivom trakom uz rubove. Drvenom ili
kemijskom olovkom precrtajte precizno crtež. Napravite 5 ili 6 kopija.
Nakon toga postavite indigo papir, a preko njega gotov precrtan crtež i
pričvrstite ih ljepljivom trakom na podlogu. Između indigo papira i
prozirnog papira umetnite obični bijeli papir kako bi bolje vidjeli
linije. Finom kemijskom olovkom pređite ponovno preko linija kako bi
prenijeli crtež na gesso.
Na vrh |
