|
Znamo da mnogi sveti ljudi
nisu voljeli ples. Ali, bilo je i svetaca koji su osjećali neodoljivu
potrebu da plešu; toliko su voljeli život i bili sretni što su njegov dio.
Sjetimo se svete Terezije sa svojom kastanjetom (nešto slično dvodjelnoj
drvenoj zvečki koja se drži u ruci i čijim se udaranjem stvara prodoran i
rezak zvuk), ili svetog lvana od Križa s kipom Djetešca Isusa u naručju.
Ili sveti Franjo pred papom. Gospodine, kad bismo bili zadovoljni Tobom,
ne bismo mogli odoljeti potrebi za plesom koja zapljuskuje svijet!
Pokušali bi odgonetnuti koji ples Ti želiš da plešemo sljedeći korake
Tvoje providnosti.
Sigurno Ti je već dosta
ljudi koji pripovijedaju da Tebi služe, a vladaju se kao kapetani, onih
koji govore da te poznaju a drže se kao profesori, onih koji tvrde da su
do Tebe doprl i
sljedeći sportska pravila ili onih koji tvrde da Te ljube, a žar im se
odavno ugasio.
A onda si jednog dana Ti,
Bože, poželio nešto drugo, novog čovjeka. Stvorio si svetog Franju i od
njega načinio svog žonglera. Sad je na nas došao red da Ti se prepustimo i
da nas zamisliš radosnima, toliko radosnima da bismo s Tobom otplesali
svoj život.
Želimo li postati Tvoji
dobri plesači ne treba nam znati kamo nas vodiš. Trebamo krenuti za Tobom
radosni i lagani, nikada ukočeni. Ne trebamo objašnjenje za korake koje
nam valja poduzeti. Trebamo se tek vedro prepustiti i preko Tebe pustiti
da nama ovlada ritam orkestra. Ne treba pod svaku cijenu ići naprijed i
samo naprijed; trebamo prihvatiti da se vrtimo u krugu i neprestano idemo
u stranu. Treba se naučiti zaustaviti i klizati, a ne samo hodati. A
glazba? Kad nje ne bi bilo, svi
bi plesovi izgledali glupo! Ona je ovdje da im daje ritam, da ih oblikuje!
Da stvara sklad.
Često zaboravljamo na
glazbu Tvoga Duha, pa počinjemo plesati sami. Od svoga života stvaramo
gimnastičku dvoranu; zaboravljamo da ga treba otplesati na Tvojim rukama.
A Tvoja je sveta volja dovoljno maštovita za svakoga od nas. Dosadna je
tek ostarjelim dušama koje "bockajući" goblene prate ples na balu Tvoje
ljubavi.
Gospodine, dođi i pozovi i
nas na ples. Spremni smo s Tobom plesati ovo putovanje, ovu večeru koju
treba zgotoviti. Spremni smo s Tobom probdjeti ovu noć. Makar i pospani,
spremni smo otplesati ovaj ples rada i odmora, ples života na putu prema
vječnosti. Spremni smo na ples vrućine, ali i ples studeni. Ako slušamo
koju melodiju odsviranu u molu, nećemo se jadati da je tužna. Budu li nam
poneke brze, nećemo posustati jer nemamo daha. Ako nas i ljudi oko nas
guraju, gaze po nogama, nećemo se ljutiti: sve ćemo prihvatiti sa
smješkom. Plesačima se svašta događa, sve je to tek sastavni dio plesa u
kojemu i mi sudjelujemo!
Gospodine, pouči nas koje
mjesto zauzima čudesni ples naše poslušnosti u tom romanu koji zauvijek
traje između Tebe i nas. Otkrij nam glazbu velikog orkestra Tvojih nauma,
u kojoj ono što Ti određuješ unosi prekrasne note vedrine. Nauči nas da
svakodnevno oblačimo svoju ljudsku stvarnost poput najljepše plesne
haljine koju ćemo zavoljeti do najsitnijeg djelića, kao skupocjene
dragulje koje si nam Ti darovao.
Gospodine, daj da proživimo
svoj život ne kao šahovsku igru u kojoj je sve zadano i nekoliko poteza
unaprijed proračunano ili kao utakmicu prepunu napora i jurnjave prema
cilju. Ne daj da nam život bude matematički teorem od kojega glava puca.
Načini od njega beskrajnu glazbenu svečanost na kojoj uvijek i ponovo
sesrećemo Tebe u liku plesača oko nas. Učini od našega života ples koji
ćemo otplesati u naručju Tvoje milosti, u ozračju sveopće glazbe i
ljubavi!!! Tvoje je samo da nas odabereš i pozoveš na bal Tvoje ljubavi!
Koje li divote, Gospodine!
Sve si bitne stvari riješio. Naše si grijehe preuzeo na sebe, đavla
savladao, smrt pobijedio. Patnjom i smrću posvjedočio si radost i život! A
nama si dao mogućnost da suuskrsnemo s Tobom!
I zato se radujemo! Naš Bog
je uskrsnuo! Vođeni Duhom koji nam je predao u času umiranja nastavljamo
Njegovim putem. Treba li nam još razloga da se radujemo!? Treba li još
koji razlog da radosni plešemo po taktovima glazbe koju si Ti odabrao!?
|
