|
Samostan Kraljice Karmela u Brezovici izdao je
jednu divnu i poticajnu knjižicu "Suputnica"
koju je napisala s. M. Bonita Kovačić, OCD. Sestra Bonita u ovoj knjižici
prepričava na stotinjak stranica
život Marije, Majke Isus ove
i naše Majke, na temelju onoga što je o njoj naznačeno u Evanđeljima.
Knjiga se može nabaviti u katoličkim knjižarama (cijena 30 kuna) ili
kod karmelićanki na njihovoj adresi:
Samostan Kraljice Karmela
p.p. 7
10257 Brezovica, Zagreb
Ovdje donosim jedan dio iz knjižice,
podnaslova "Sad otpuštaš slugu svoga":
***
"...Prihvativši dijete starac se sav
preobrazi, obrazi mu se zarumenješe, oči zasvijetliše nečim nadnaravnim,
pognuto se tijelo uspravi i starac prozbori glasno i razgovijetno.
- Sad otpuštaš slugu svoga,
Gospodaru, kako si obećao, u miru; ta vidješe oči moje Spasenje tvoje koje
si pripravio za sve narode! Ovo je dijete Svjetlost svim narodima i slava
puka tvoga izraelskoga!
Svejednako držeći dijete
obrati se Josipu:
- Ovaj je, gle, postavljen
za spasenje i propast mnogima u Izraelu kako bi se razotkrile namisli
mnogih srdaca.
- Na to se okrenu k Mirjam
i pruživši joj dijete tiho nadoda:
- A tebi će mač boli
probosti dušu poradi ovog djeteta, ali ne boj se, On će na kraju svega
pobijediti.
Mirjam, prihvaćajući
dijete, osjeti kako joj se srce stišće od tjeskobe. Vrh mača već je taknuo
njezinu dubinu: tek joj je bilo darovano ovo dijete i već je na gotovo
svakom koraku morala osjetiti kako nije samo njezino, kako ju nadilazi u
toj svojoj malenosti i nejakosti. To dijete koje je ispunjalo cijelo
njezino srce, koje je bilo sav smisao njezina bića - nije u potpunosti
pripadalo njoj, nije bilo samo njezino dijete. Svakom novom spoznajom o
njemu otkidao se komadić njezina srca. Svakim je novim događajem postajala
svjesnija da ga mora dijeliti, dijeliti sa svima koji to budu htjeli,
dijeliti sve dok ga potpuno ne izgubi jer je on poslan svima u Izraelu i
svim narodima.
Starac je još stajao tu
gdje su se sreli. Josip i Mirjam jedva se malo udaljiše kad im pristupi
neka žena:
- Blagoslovljeni da ste od
Svevišnjega! Čula sam što je stari Šimun govorio o vašem djetetu.
Dopustite mi da ga i ja malo pogledam.
Mirjam je čvrsto privila
dijete uza se, ali nije mogla odbiti staricu, otkrila je rub pokrivača i -
ostala osupnuta: dijete je bilo budno i okretalo je glavicu prema ženi kao
da joj želi vidjeti lice. Smežurano staračko lice nadvi se nad dijete i
ono se nasmiješi predivnim nebeskim smješkom. – O, Svevišnji je pohodio
svoj narod! Svevišnji se smilovao svom narodu! – klicala je starica dok su
joj suze kvasile djetetove obraze. Mirjam je poželjela utišati staricu,
ušutkati je jer su se sad već mnogi počeli obazirati na njih. Ali dijete
se sveudilj smiješilo i gledalo u staričino lice kao da je time htjelo
posvijestiti Mirjam da ono pripada i toj starici. Mirjam se također pokuša
nasmiješiti, ali hladan čelik mača opet se dotakao njezina srca. Privukla
je čvrsto dijete u naručje, tako čvrsto da je ono zaplakalo. Ljudi su se
sve više okupljali oko njih dok je starica na sva usta blagoslivljala
Svevišnjega i pripovijedala im o djetetu. Svi su ga sada htjeli vidjeti,
pomilovati, uzeti na ruke...
Mirjam im nije branila.
Dijete joj je jasno dalo do znanja da pripada svim ovim ljudima, da je
ovdje radi sviju, da je njegovo poslanje već započelo. Ali i Mirjamino
također: ona ga treba nositi svima, otkrivati, darivati! Njezino majčinsko
srce već je osjećalo mač boli! Znala je da ga već počinje gubiti, da se
on, premda još nejako djetešce, već počeo otkidati od nje i sjetila se
sada one svoje riječi, onoga jutra na izvoru u Nazaretu: “Službenica sam
Gospodnja!” Onda možda i nije u potpunosti znala što to može značiti. Sada
je počela naslućivati. Kad su se, još istoga dana, uputili prema Nazaretu,
Josip i Mirjam išli su u tišini prebirući u srcima sve ove događaje..."
|
