Home :::  Kontakt    

O Uskrsli Kriste, ti silaziš do najniže točke ljudskog života i na sebe preuzimaš teret koji nas muči. I još više ti posjećuješ one koji su umrli bez mogućnosti da te upoznaju. I čak kad u sebi ne možemo čuti odjek tvoje prisutnosti, ti si tamo. Po svojem Svetom Duhu ti ostaješ u nama.

Duše Sveti, Duše Živog Boga, ti dišeš u nama na sve što je slabo i krhko. Ti činiš da živa voda izvire čak i iz naših rana. I po tebi dolina suza postaje mjesto izvora. Tako u unutrašnjem životu, koji je bez kraja ili početka, tvoja neprestana prisutnost čini da nova svježina prodire.

Kriste, Spasitelju svakog života, ti uvijek dolaziš k nama. Primati te u miru naših noći, u tišini naših dana, u ljepoti stvaranja, u trenutcima žestokih borbi, znači spoznati da ćeš uvijek biti s nama, u svakoj prilici.

Ti, Uskrsli, ti nas prihvaćaš s našim srcem kakvo ono jest. Zašto bismo čekali da se naše srce promijeni kako bi krenulo prema tebi? Ti si taj koji ga preobražavaš. S našim trnjem ti pališ vatru. Otvorena rana u nama, prolaz je kojim puštaš da struji tvoja ljubav. Daješ da čak iz naših modrica raste zajedništvo s tobom. Tvoj glas raspršuje tamu naše noći i u nama se otvaraju vrata hvale.

Isuse Kriste, što bismo bili bez žive ljubavi, pa sve i da imamo vjeru koja prenosi brda?

Ti nas ljubiš.

Što bismo bili bez tvoga Duha koji stanuje u našim srcima?

Ti nas ljubiš.

Preuzimajući sve na sebe, otvaraš nam put prema vjeri, prema pouzdanju u Boga, u onoga koji ne želi ni patnju ni ljudsku nevolju.

Duše Uskrsloga Krista, Duše milosrđa, Duše hvale, tvoja se ljubav nikad neće udaljiti od nas.

Isuse Uskrsli, ti me katkad vidiš izgubljenoga, kao stranca na zemlji. Ali neka žeđ ispunja moju dušu, a to je očekivanje tvoje nazočnosti. A moje srce nema pokoja dok ne položi u tebe, Kriste, ono što ga pritišće i zadržava daleko od tebe.

Bože, naš Oče, ti neprestano tražiš one koji su se udaljili od tebe. I po oprostu ti dolaziš staviti na naš prst prsten rasipnog sina, prsten proslave.

Isuse, naša radosti, kad shvatimo da nas ljubiš nešto se u našem životu smiruje i čak se mijenja. Mi te pitamo: što očekuješ od mene? I, po Duhu Svetom, ti odgovaraš: Neka te ništa ne uznemiruje, ja se molim u tebi, odvaži se dati svoj život.

Kriste Gospodine, iako u nama postoje rane, iznad svega je čudo tvoje tajanstvene prisutnosti. Stoga lakši ili čak oslobođeni, mi idemo s tobom, Kriste, iz jednog otkrića u drugo.

Isuse, nado naša, učini od nas skromne ljude Evanđelja. Silno bismo željeli shvatiti kako se ono najbolje u nama izgrađuje putem skromnog povjerenja, što je čak i djetetu moguće.

O Kriste ti preuzimaš na sebe sve naše terete tako da, oslobođeni od svega što nas otežava, možemo neprestano iznova započeti hod, s olakšanim koracima, od brige prema povjerenju, od sjene prema bistroj vodi, od naše vlastite volje prema promatranju nadolazećeg Kraljevstva. I tada znamo, iako smo se jedva uzdali nadati tomu, da ti nudiš svakom čovjeku odsjaj svoga lica.

O Bože, mi te hvalimo zbog mnoštva žena, muškaraca, mladih ljudi i djece, koji traže da budu svjedoci mira, povjerenja i pomirenja po cijelom svijetu. Daj nam da slijedeći tragove svetih svjedoka, od Marije i apostola, do današnjih vjernika, budemo spremni, iz dana u dan, u unutarnjem životu imati pouzdanje u tajnu vjere.

Gospodine Kriste, daj nam gledati te u svakom trenutku. Tako često zaboravljamo da smo nastanjeni tvojim Svetim Duhom, da ti moliš u nama i da ti ljubiš u nama. Tvoje čudo u nama je tvoje povjerenje i tvoj neprestani oprost.

U hodu za tobom, o Kriste, čak i kad se dogodi nešto neshvatljivo, mi izabiremo ljubiti, a ne otvrdnuti naša srca. ako ostajemo ustrajno u tvojoj prisutnosti, iz dana u dan, i molimo jednostavna srca, ti dolaziš i pretvaraš nas u ljude koji su kvasac povjerenja po načinu življenja. I sve na što nas tvoje Evanđelje poziva i sve što od nas tražiš, ti i daješ.