Prorok Ilija

Neki hodočasnici koji su dolazili sa zapada u Svetu zemlju odabrahu Karmel za mjesto pustinjačkog i bratskog života. Smjestiše se kraj tzv. "Ilijinog vrela" nastavljajući tako jednu dugu tradiciju pustinjsko-monaške prisutnosti. Na tom mjestu još uvijek živi sjećanje na gorljivog Gospodnjeg proroka Iliju čija riječ plamti poput buktinje; proroka koji stoji u Božjoj prisutnosti uvijek spreman da Mu služi i vrši Njegovu Riječ; proroka koji upire prstom na pravog Gospodina kako bi narod prestao sjediti na dvije stolice; proroka koji potiče svoje da usmjere svoju egzistenciju jedino prema Gospodinu; proroka koji je pozoran na glas Božji kao i na jauk siromaha, koji zna zagovarati Jedinog i Njegove miljenike -- posljednje.

Karmelićani se sjećaju i na određeni način iznova proživljavaju iskustvo proroka: sakrivaju se u pustinji tijekom suše i ulaze u okršaj sa lažnim prorocima mrtvog idola koji nije u stanju podariti život. Slijede ga na dugom putu natrag u pustinju stopama Otaca sve do gore Horeb gdje susreće Gospodina na nov i neočekivan način i spoznaje da je prisutan i ondje gdje se čini da je odsutan. Dijele njegovu žeđ za pravdom i osjećaju se na određen način kao Elizej, nasljednicima onog plašta koji se spustio s neba iz plamenova ognjenih kola.

Kraj Ilijinog vrela

Ondje, "kraj vrela", pustinjaci karmelićani učinili su svoje prve korake dugog hoda koji se nastavlja sve do nas stazama označenim "kartom" Pravila sv. Alberta. Tako je Ilija, za njih i za braću poslije njih, postao osoba koja je prva utjelovila ideal života koji ih je potaknuo da ostave svoje domove. Osjećali su se njegovim sinovima, baštinicima duhovnog bogatstva koje je različitim putevima došlo do njih. Sakupljali su židovske i kršćanske spise koji su se ticali Ilije, iščitavali ih na njima svojstven način i kušali životnost tih tekstova. Ilija, koji je u monaškoj tradiciji smatran prvim monahom i uzorom kontemplativnog života, s vremenom je za karmelićane postao protulik mistika i prorok spreman podučiti zajednicu sljedbenika slavljenju Boga, branitelj Božjeg prava i borac u obrani posljednjih. Ondašnji i današnji karmelićani nazivaju Iliju svojim vlastitim "Ocem", ne u povijesnom ili materijalnom smislu već zbog vrijednosti koje njegov lik predstavlja.

Vođeni Marijom duž puta

Posvetivši Mariji, majci Gospodinovoj, svoj oratorij, naši praoci izabrali su je za zaštitnicu utječući se i posvećujući tako čitavu svoju egzistenciju njezinoj službi i slavi što se očitovalo ponajprije u životu, a zatim i u obredu. Tijekom povijesti karmelićani su iskusili i ispjevali brižljivu i trajnu prisutnost Majke Zaštitnice. Marija, mistična zvijezda gore Karmel, štiti, odijeva i vodi svoje sinove putevima koji vode radosti preobražavajućeg susreta s Bogom. Ona, koja je prva proživjela potpuno sjedinjenje s Bogom u Kristu, pomaže otkriti ljepotu poziva i podržava na mučnom usponu do "vrha gore koji je Krist Gospodin". Škapular je znak i podsjetnik na njenu zaštitu i naše posvećenje njoj; njezini blagdani su prilika da zahvalimo Gospodinu za dar Marije koja je "više Majka nego Kraljica".

Na putu s Marijom

Na putu ka Bogu karmelićani prepoznaju u prečistoj Djevici sestru, novu ženu koja se pušta preobraziti djelovanjem Duha Svetoga. Kao hodočasnica vjere, Marija postaje znak onoga što oni žele biti u Crkvi. Djevojka koja u Nazaretu sluša riječi anđela i prihvaća Riječ Božju, uvodi nas u misterij Sina Božjega i uči poslušnosti Duhu, a time i potpunom prijanjanju uz volju Očevu. Uputivši se žurno Elizabeti uči nas bratskom služenju i milosrđu, osnovama svakog bratskog zajedništva. Kada u Betlehemu daje na svijet dijete Boga, Majka Božja poziva nas da budemo "donositelji Boga" u svakoj životnoj situaciji. Bježeći s Djetetom i sv. Josipom u Egipat ukazuje na puteve uspona i čišćenja koji su vrata potrebna da se dođe do kontemplativnog iskustva Boga. Marija koja čuva i prebire sve događaje u svom srcu uči nas kako tražiti i prepoznati znakove Božje prisutnosti u svakodnevici života i postati učenicima Gospodnjim slušajući Riječ i stavljajući je u praksu. U Kani, pozorna na potrebe trenutka, pokazuje nam Isusa kao jedinog koji daje novo vino spasenja i poziva nas da učinimo sve što nam On kaže. Podno križa uči nas da ostanemo vjerni pod svaku cijenu do posljednjeg trenutka. Prihvaćena od apostola kao majka, postaje uzor Crkve moliteljice uvijek otvorene prihvaćanju i dijeljenju dara Duha. Karmelićani žive intiman i blizak odnos s Marijom, svojom majkom i sestrom, koji se očituje u osobnom i bratskom životu.

(Iz dokumenta "Ratio Institutionis Vitae Carmelitanae. Formacija u Karmelu: put preobrazbe).

Na vrh