|
U
svojim nastojanjima da slijede Krista izbliza karmelska obitelj nadahnjuje
se životom starozavjetnog proroka Ilije. Nazivamo ga svojim ocem i
utemeljiteljem i to ne u materijalnom već u duhovnom značenju tog pojma. O
povezanosti karmelićana sa Ilijom prorokom prvi je posvjedočio biskup
Akka, Jacques de Vitry (+ 1240), koji tvrdi da karmelićani-pustinjaci žive
kod vrela koje se zove Ilijinim vrelom: "Qui fons Eliae dicitur", i da
tamo žive kao nasljedovatelji njegovog svetačkog i samotničkog života.
Prema rubrici Konstitucija karmelićana iz 1281, Ilija i Elizej imali su
svoje nasljedovatelje u Starom i Novom zavjetu. Karmelićani su nasljednici
tih Ilijinih i Elizejevih sljedbenika u 12. st. Još jedan važan dokument
je priopćenje dominikanca Burkarda od Siona koji je bio gost karmelićana
"kod izvora" 1280. koji kaže: "Nedaleko od Haife, ulijevo, kako se ide
 prema tvrđavi hodočasnika, na gori Karmelu nalazi se Ilijina spilja i
boravište Elizejevo kao i izvor gdje su stanovali proročki sinovi a gdje
danas stanuju braća od Karmela koje sam posjetio."
U liku
proroka Ilije divno se međusobno prožimaju kontemplacija i akcija. Njegovo
iskustvo "stajanja pred živim Bogom" čini od njega gorljivog borca za
Božju stvar. Živio je u podložnosti Božjoj volji nastojeći mu služiti
čista i iskrena srca. Njegovo iskustvo molitve rađa hrabrim
zauzimanjem za Božju pravdu kao što možemo pročitati u Knjizi
proroka Izaije: "šutnja je čuvarica pravednosti" i na drugom mjestu "u
smirenom uzdanju snaga je vaša". Sijećanje na Iliju osobito je živo na
brdu Karmel gdje je, kako čitamo u Prvoj knjizi o kraljevima,
izazvao narod da prestane hramati na obje strane i odluči se kome će
služiti - Jahvi ili Baalu. Ilijinu žrtvu na Karmelu progutao je oganj s
neba, čime je obratio srca izraelskog naroda i dokazao da je Jahve jedini
istiniti Bog.
Iz Knjige
kraljeva razabire se kako Ilija, da bi postigao svoj cilj, radi u tri
pravca: iznosi razloge nepravde struktura društva koje skrivaju narodu
pravo lice Jahve i želi ublažiti te nepravde. Zatim potiče vjeru naroda,
primjerice to čini po žrtvi na goru Karmelu kad su pobijeni proroci Baala.
I treće, potiče na jednakost zajednice naroda. Posebno ga smeta da je
narodu ukradena svijest o Bogu i Savezu, što je najveće blago židovskog
naroda.
U 2.
Knjizi o kraljevima ( 2 Kr 2,15) čitamo da je"duh Ilijin počinuo na
Elizeju", pa tako i na njegove privilegirane sinove. I današnji
karmelićani i karmelićanke, ukoliko žele slijediti svoga oca Iliju, od
njega traže da im u dio padne obilje njegovog duha. Ilija prorok, koji je
imao misiju "obratiti srca sinova k ocima i srca očeva s sinovima" (Mal
3,24), treba tu svoju misiju nastaviti kroz one koji se nadahnjuju na
njegovu životu. Njegova je proročka misija bila u tome da obnovi u narodu
svijest prave vjere i značenje savezništva s Bogom.
"Ustao je
prorok Ilija kao oganj, riječ mu plamtjela kao buktinja...", kako piše
Sirah (poglavlje 48,redak 1). Snagom svoga proročkog poziva iznosio je
pred sinove Izraelove bitne istine vjere i morala koje još i danas
vrijede. Bio je oruđe u Božjim rukama. Po njemu Bog je podržao židovski
narod u pravoj vjeri, kad državne vlasti napuštaju pravoga Boga da bi
opravdale svoje političke planove. Što je u tom kontekstu učinio Ilija,
dramatično je opisano u spomenutoj Knjizi Sirahovoj ovim riječima:
"(Ilija) je na njih donio glad i revnošću je svojom umanjio njihov broj
(tj. onda kad je dao pogubiti svećenike boga Baala). Po riječi je Božjoj
nebo zatvorio i tri puta oganj s neba sveo. Kako si strašan bio, Ilija, u
čudesima svojim! I može li se itko dičiti koliko ti? Podigao si mrtva od
smrti i iz Podzemlja po riječi Svevišnjeg. Bacio si u propast kraljeve i
vukao odličnike s odra njihova. Na Sinaju si čuo ukore i sud osvetni na
Horebu. Pomazao si kraljeve osvetničke i proroka sebi za nasljednika.
Podignut si bio u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima" (48, 2-9).
|
