|
"Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša
moja čezne, Bože, za tobom!" (Ps 42)
Jednog šumskog jelena progonio je divan miris
mošusa. Skakao je iz šume u šumu u potrazi za izvorom mirisa. Jadno
stvorenje odricalo se hrane, pića pa čak i sna. Nije znao gdje se krije
taj "glas mošusa" pa je uporno nastavljao skakati za tragom kroz
usjekline, šume i brda sve dok se onako izgladnio, iscrpljen i izmrcvaren,
posrčući u bunilu, nije spotakao o jednu škrapu i pao mrtav, izranjen na
tijelu i duši. Učini svoj posljednji pokret i samosažalno poliže svoje
ranjene grudi...i u njima otkrije rastvoreni tobolac iz kojeg je tekao
mošus. Dahčući i uzdišući, jelen mošutnjak pokušavao se naudisati toliko
željenog mirisa ali bilo je prekasno...
O, ljubljeno dijete, ne traži izvan sebe
božanski miris da ne zalutaš i ne kloneš u šumi. Traži svoju dušu i gle,
tu ti je Bog!
"Riječ "bezgraničnost" čovjek izgovara duhom,
u duhu, za svoj duh. Zato je i čežnja smisao i punina njegova života. Bez
slobode srca, čežnja kržljavi. Bez čežnje za beskonačnim i za vječnim,
kržljavi sloboda srca, kržljavi srce."
|
