Home :::  Kontakt    

Pobožnost djetinjstvu Isusovom

Početci štovanja djetinjstva Isusovog u kršćanskoj zajednici datiraju prije više od tisuću godina, a sadržaj takvog štovanja bitno upućuje na razmatranje otajstva Utjelovljenja našeg Boga i Gospodina Isusa Krista. Zanimanje za djetinjstvo Isusovo javlja se još kod svetog Mateja i svetog Luke u evanđeljima o djetinjstvu na koje se nastavljaju apokrifna evanđelja (npr. Pseudoevanđelje Jakovljevo ili Tomino).

Među crkvenim ocima koji su štovali Boga u liku djeteta ističu se sveti Anastazije i sveti Jeronim, a među promicateljima teologije Djetinjstva i Utjelovljenja nalaze se i Bernard od Clairvauxa, Franjo Asiški te Ante Padovanski. Nakon njih treba spomenuti i svetu Tereziju Avilsku koja je prilikom osnivanja novih samostana Bosonogih Karmelićanki uvijek sa sobom nosila kipić Djeteta Isusa. Upravo u to vrijeme u Španjolskoj je naglasak na Utjelovljenje Kristovo, i shodno tome kult djetinjstva, stavio snažan pečat. Prikaz samog Djeteta Isusa, izvan scenske konfiguracije, cvjeta početkom 14. st. Najstarije skulpture pronalazimo u Njemačkoj. Smatra se da su takvi prikazi  pronašli idealan ambijent u nekim ženskim samostanima. Uočavamo raznolikost predmeta koje Dijete Isus drži u ruci: dok desna ruka obično blagoslivlje, u lijevoj se nalaze ptičice (vjerojatno odjek nekih apokrifnih evanđelja), jabuka, kugla, knjiga, križ ili grozd grožđa (simbol Euharistije Iv, 15 1-11). U Srednjem vijeku kipići Djeteta Isusa izrađivani su većinom od drveta, dok se u baroku koriste razni materijali: vosak, bjelokost, bronca itd, a kipići bivaju obučeni u malene haljinice.

Sveto Praško Dijete

Pobožnost djetinjstvu Isusovom u današnjoj Češkoj veže se za razdoblje baroka čiji je najveći protagonist Dijete Isus iz Praga. Povijest ovog specifičnog voštanog kipića započela je na jugu Španjolske. Izradio ga je nepoznati kipar, a kaže se da potječe iz jednog samostana između Kordobe i Sevilje u kojem se štuje replika kipića izrađena od drveta. Odavde ga je iznijela dona Izabela Manrique de Lara y Mendoza da bi ga zatim kćerka Marija Manrique de Lara ponijela u Češku gdje se udala za uglednog Vratislava Pernsteina. Kipić je zatim predan kao vjenčani dar Marijinoj kćerki Poliseni koja ga je sačuvala i u svom drugom braku, nakon smrti svoga prvog supruga. Udala se za Zdeneka Vojtecha iz Lobkowicza i, kako nije imala kćeri, poklonila je dragocjenu statuu prioru Bosonogih otaca karmelićana samostana Sv. Marije od Pobjede u praškoj četvrti Mala Strana. Kipić je, prema običaju terezijanskog Karmela, najprije postavljen u kapelu novicijata. Saksonskim napadima 1631. ni samostani nisu bili pošteđeni pljačke. Kipić Djeteta Isusa teško je oštećen i bačen u ruševine iza glavnog oltara. Restauriran je tek 1637. kad je u Prag došao otac Ćiril od Majke Božje. Nakon mnogo pokušaja on je napokon uspio financirati popravak ručica kipića. Sveto Dijete ponovno je postalo predmet štovanja i pripisan mu je velik broj čudesnih događaja, među kojima je i obrana grada od opsade Šveđana. Zahvaljujući inicijativi obitelji Martinić, koja je bila posebno privržena Svetom Djetetu, u siječnju 1651. kipić je odnesen na hodočašće kroz crkve u Pragu, a tada mu je i dan pridjevak «čudesnog» (gratiosus). 1655. pomoćni praški biskup svečano je na glavu kipića postavio zlatnu krunu koju je dao izraditi štovatelj Bernard Ignacije Martinić. I danas godišnja proslava Svetog Djeteta prisjeća se ovog događaja posljednje nedjelje u mjesecu svibnju (kada se ne poklapa sa Duhovima).

Kipić je u početku postavljen u kapelu na ulasku u crkvu, ali s priljevom hodočasnika 1741. biva premješten u pokrajnji središnji oltar (koji je tada bio posvećen svetom Joakimu i Ani), ispred oltara čudesne slike Gospe od Mantove. Oltar je zamišljen kako bi snažno naglasio smisao duhovnosti Svetog praškog Djeteta. Nakon smrti austrijeske vladarice Marije Terezije, na tron dolazi njezin sin Josip II. 3 rujna 1784. samostan Bosonogih Karmelićana je po kraljevskom dekretu zatvoren. Crkva je tako došla pod jurisdikciju obližnje župe Malteških vitezova.

U 19. st. štovanje se već proširilo i  u udaljene zemlje: Španjolsku,  Južnu Ameriku, Italiju, Filipine. U brojnim samostanima, posebno onim Bosonogih Karmelićana, postojao je posebni  liturgijski spomen na Sveto praško Dijete, 25. svakog mjeseca.

Mnoge legende i čudesa vezane su za praško Dijete Isusa. No vijesti o čudesnim ozdravljenjima vezanim za ovaj kipić nisu stvar prošlosti već se nastavljaju i danas. Jedna takva vijest došla je iz Brazila. Tamara, dvogodišnja djevojčica, još od rođenja imala je teške poremećaje na lubanji i morala je koristiti posebne sprave za hodanje. Samo uz mnogo truda uspijevala je napraviti koji korak. Njezini roditelji molili su devetnicu u čast praškom Djetetu. Šestog dana devetnice djevojčica je prohodala bez pomagala. Liječnici su ostali zapanjeni. Neki nisu povjerovali da se radi o čudu, ali roditelji su uspjeli skupiti dovoljno novca za put do Praga i tako zahvalili Djetetu Isusu 1995. god.

Drugi slučaj je izliječenje jedne indijke koja je kao djevojka ostala nepokretna. Jednog dana ukazalo joj se Dijete Isus iz Praga i ona je naslutila da može biti ozdravljena. Započela je moliti devetnicu Svetom Djetetu služeći se knjižicom koji je pribavila odnekuda. Tijekom molitve osjetila je malo po malo, najprije u nogama pa zatim u čitavom tijelu, kako u njoj cirkulira život. Nakon par tjedana bila je izliječena od paralize. 1994. nakon prikupljanja novca tijekom čitavog života, u dobi od 71 godine, upjela je otići na zahvalno hodočašće u Prag, kleknuvši pred Onim koji ju je izliječio.

Izvorni kipić Praškog Malog Isusa	Mali Isus Ivana od Križa Ovaj kipić, s kojim je sv. Ivan od Križa navodno plesao jedne večeri, čuva se u samostanu Bosonogih Karmelićana u Ubedi (Jaen-Španjolska).	Mali Isus Terezije iz Lisieuxa Ovaj kipić potječe iz samostana u Lisieuxu, Francuska. Sv. Mala Terezija često ga je običavala kititi cvijećem i moliti se pred njim.	Mali Isus Edith Stein Kipić Malog Isusa iz kora samostana Bosonogih Karmelićanki u Kolnu, Njemačka.	Mali Isus Terezije Avilske Priča se da je jednom Terezija od Isusa u samostanu Utjelovljenja u Avili ugledala Dijete. Iznenađena ugledavši dijete u ženskoj klauzuri pođe do njega i upita: "Tko si ti?" Dijete je sa svoje strane upita: "A tko si ti?" Majka odgovori: "Ja sam Terezija od Isusa", a Dijete će veselo: "Onda sam ja Terezijin Isus."
Praški Mali Isus iz samostana karmelićana u Arenzzanu (Genova-Italija)	Praški Mali Isus iz samostana karmelićana u Cadizu (Španjolska)	Praški Mali Isus iz Bazilike svete Terezije u Rimu	Praški Mali Isus iz samostana karmelićana u Segoviji (Španjolska)	Praški Mali Isus iz samostana karmelićana u Valenciji (Španjolska)