|
Sada kada u meni samo motriš
svoga Sina izmučeni lik,
krvavim i smrtnim obliven znojem -
položi me, Oče, na svoj žrtvenik!
Sada kada je ispijena i posljednja kap gorčine
kaleža što si mi ga dao,
i kada se iz mojih grudi izvio
zapuštenosti i strave tjeskobni krik,
sada kada je posvuda tama -
položi me, Oče, na svoj žrtvenik!
Sada kada je srce moje mačem britkim probodeno
i kada je zamro svih mojih pjesama
i molitava kllik,
sada kada su se "srušili" svi moji svjetovi
i svjetionik na moru pogasio -
položi me, Oče, na svoj žrtvenik!
Ovako ću, satrvena agonijom smrtnom,
slavu Ti najveću dati;
Ovako ću, sa žrtvenika Tvoga,
u srcima bezbrojnim sjati.
 |
