|
Optimisti su osobita bića. Ako je zemlja puna
čičaka i trnja, oni ipak uvijek negdje nađu i neki cvijet. Ako je sve
sprženo i postalo pu stinjom,
oni su rijetke ptice koje osjete oazu.
Kad optimisti naiđu na široku rijeku
pesimista, iznenada dobivaju druga imena: luđaci koji žive mimo
stvarnosti; naivčine koji nemaju blagog pojma; sanjari koji se utječu
utopijama. Pesimisti sebe nazivaju realistima koji objema nogama stoje na
čvrstom tlu činjenica, a zapravo su duboko zagazili u prljavštinu svijeta.
Optimisti kreću na put. Na sunčanu stranu.
Prema zemlji gdje se može živjeti. Optimisti vjeruju u plodove Duha:
ljubav i radost, strpljivost i vjernost, prijateljstvo i dobrotu.
Pesimisti nisu nikada kušali od ovih plodova, i umiru prije nego su
uistinu mrtvi. Preživjet će samo optimisti.
|