Kako je on božanski ljubezan kad mi ne dopušta da se navežem na bilo koju stvorenu stvar. On zna dobro: kad bi mi dao samo sjenu sreće da bih se uz nju priljubila svom silom, svom snagom svoga srca. On mi uskraćuje tu sjenu. On me više voli ostaviti u tami, nego mi dati lažno svjetlo koje ne bi bilo On! Budući da ne mogu naći nijedno stvorenje koje bi me zadovoljilo, sve ću darovati Isusu, stvorenju neću dati ni jedan atom svoje ljubavi. Neka mi Isus uvijek dade te shvatim da je jedino On savršena sreća, pa i onda kad izgleda da je odsutan! (...) On hoće da sve bude za njega...Pa dobro! Sve će biti za njega, sve!I kad budem osjećala da mu ne mogu ništa pokloniti, tada, kao ove večeri, dala bih mu to ništa!