|

Blažen onaj koji razumije što
znači ljubiti Isusa, a prezirati samoga sebe radi Isusa.
Valja ostaviti sve što volimo radi ljubljenoga, jer Isus hoće da samo njega ljubimo iznad svega.
Ljubav k stvoru varava je i
nestalna, ljubav k Isusu vjerna i ustrajna.
Tko se prilijepi uz stvorenje,
propast će s njime; tko se prihvati za Isusa, stajat će do
vijeka.
Njega ljubi i zadrži kao svog
prijatelja koji te neće ostaviti makar te svi ostavili, i koji neće
dopustiti da na koncu propadneš.
Hoćeš, nećeš, morat ćeš se
jednom odijeliti od svih.
Drži se Isusa u životu i na
smrti i povjeri se njegovoj vjernosti, jer ti on jedini može pomoći
kad svi drugi klonu. Tvoj ljubljeni takve je naravi da ne trpi
drugoga, nego hoće da ima sam tvoje srce i da tu sjedi kao kralj
na svome prijestolju.
Kad bi se ti znao odijeliti od
svakoga stvorenja, onda bi Isus htio rado stanovati s tobom.
Što god sagradiš na ljudima,
izvan Isusa, to ćeš sve izgubiti.
Ne uzdaj se i ne upiri na trsku
koju vjetar ljulja, jer je «svako tijelo trava, i sva će slava
njegova propasti kao cvijet od travke» (Iz 40,6)
Brzo ćeš se prevariti ako budeš
gledao samo na vanjštinu ljudi.
Ako, naime, tražiš u drugima
svoju utjehu i korist, češće ćeš doživjeti gubitak.
Ako u svemu tražiš Isusa, naći
ćeš sigurno Isusa.
Ako pak tražiš sebe samoga, naći
ćeš i samoga sebe, ali na svoju propast.
Više, naime, škodi čovjek sam
sebi, nego što mu sav svijet i svi protivnici njegovi škode –
ako ne traži Isusa.
 |