|
Naša malenost
Varaš se ako vjeruješ
da tvoja mala Terezija uvijek ravno hodi na putu
kreposti. Ona je slaba i vrlo slaba. Svaki dan ima o
tome novo iskustvo. Ali Isus se raduje da je pouči, kao
svetog Pavla, u znanosti da se uznosi svojim slabostima.
To je velika milost i molim Isusa da te to nauči jer se
jedino ondje nalazi mir i odmor
 srca. Kad vidimo sebe
tako jadne, ne želimo više promatrati sebe i gledamo
jedino Ljubljenoga!
Dolaze mi i slabosti,
ali se radujem. Ne stavljam se uvijek iznad ljudskog
ništavila, na primjer, zadirkivat će me zbog neke
gluposti koju sam izrekla ili učinila. Tada uđem u samu
sebe i kažem si: Jao, ja sam, dakle, još uvijek na istoj
točki kao i prije! Ali to si kažem s velikom blagošću i
bez žalosti. Tako je ugodno osjetiti se slabom i
malenom!
Malo će se dijete
prepustiti, mislit će da ga Isus nosi, pristat će da ga
ne vidi i ostavit će daleko jalov strah što je bilo
nevjerno, strah koji ne odgovara jednom djetetu!
Što se djece tiče,
ona će biti suđena krajnjom blagošću...A malen se može
ostati i u najstrašnijim službama i živeći vrlo dugo. Da
sam umrla sa osamdeset godina, da sam bila u Kini, bilo
gdje, umrla bih, osjećam to vrlo dobro, isto tako malena
kao danas. I pisano je da će na svršetku Gospodin ustati
da spasi sve blage i ponizne na zemlji. On ne veli da će
suditi, nego spasiti.
Da budem o
njegovi treba biti malen, malen kao kapljica rose! Oh,
kako je malo duša koje teže za tim da ostanu tako
malene.
O Isuse, kako
je Tvoja ptičica sretna što je slaba i malena. Što bi
bilo od nje da je velika? Nikada ne bi imala smionosti
pojaviti se u Tvojoj nazočnosti, da drijema pred
Tobom...
Isus se udostojao da
mi pokaže jedini put koji vodi k tom božanskom ognju.
Taj put je predanje maloga djeteta koje bez straha zaspi
u naručju svoga oca ... "Ako je tko sasvim malen, neka
dode k meni", rekao je Duh Sveti na usta Salomonova (Izr
9,4). I taj isti Duh Ljubavi rekao je također da je
"milosrđe dano malenima" (Mudr 6,7). U njegovo ime
otkriva nam prorok Izaija da će na Sudnji dan "Gospodin
povesti svoje stado na pašnjake, da će skupiti male
jaganjce i privinuti ih na svoje grudi" (Izaija 40,11).
 I kao da sva ta obećanja nisu dovoljna, isti prorok,
čiji je nadahnuti pogled već ponirao u vječne dubine,
uzvikuje u ime Gospodinovo: "Kao što majka miluje svoje
dijete, tako ću ja tješiti vas, nosit ću vas u
svomnaručju i njihati vas na svojim koljenima." (Izaija
66, 12-13). O draga kumo, poslije takvih riječi možemo
još samo šutjeti i plakati od zahvalnosti i ljubavi ...
Ah, kad bi sve slabe i nesavršene duše osjećale ono što
osjeća najmanja od svih duša, duša vaše male Terezije,
ni jedna jedina ne bi gubila nadu da će stići na vrh
gore ljubavi, jer Isus ne traži velikih djela, nego samo
predanost i zahvalnost, jer je rekao Psalmu 49 (9-13):
"Ja ne trebam jaraca iz tvojih stada, jer su moje sve
zvijeri šumske, tisuće životinja što pasu po bregovima;
poznam sve ptice nebeske ... Ako ogladnim, neću reći
tebi, jer zemlja i sve na njoj pripada meni. Zar da
jedem meso bikova i pijem krv jaraca? Žrtvuj Bogu žrtve
hvale i zahvale."
Naš je Gospodin majci
sinova Zebedejevih jednom odgovorio: "Sjesti o moju
desnu ili lijevu, pripada onima kojima je moj Otac
odredio. "Ja si zamišljam da će ova izabrana mjesta,
odbijena velikim svecima, mučenicima, pripasti maloj
djeci.
početna
|
