|
Bila dva
kamenčića na dnu potoka, svjetlucava,
svijetlo-plava, poput neba.
Bili su
zadivljeni svojom ljepotom,
maštali o
tome kako će već ubrzo izići iz ovog potoka,
gdje su
okruženi s drugim bezvrijednim kamenjem,
a krasiti
će ogrlice prekrasnih dama,
sjajiti na
mekim prstima dama,
proći će
cijeli svijet, ići u najljepša mjesta...
Bili su
sigurni u svoju budućnost.
Ma samo je
pitanje vremena kada će nas pronaći...
Jednog dana
zagrabi nečija ruka u potok,
pa digne i
ova dva kamenčića.
"Ostajte
zbogom, vi bezvrijedno kamenje.
Mi idemo,
čekaju nas daleki krajevi....!!!!"
Ali ubrzo
se oni nađoše među drugim kamenjem u kutiji.
O, kako su
bili ljuti i razočarani.
Srditi,
bacali se s jedne na drugu stranu kutije.
"Vadite nas
odavde, mi smo vrijedno kamenje,
mi ne
spadamo ovdje..."
Najednom se
svo kamenje nađe u cementu.
"O ne..ovaj
glupi odvratni cement...kuda smo zašli ???
Mrzimo ovo
mjesto, lopatu koja nas okreće
i gura sve
dublje i dublje u cement...
...hm.. ovo
je samo privremeno.
Već će
uvidjeti našu ljepotu i izvući nas odavde."
I tako su
prošli dani, mjeseci.. a oni su još bili zarobljeni
na površini
staroga zida, nadajući se da će nekako izići van.
Tako su se
sprijateljili s mlazom vode
za kojeg su
shvatili da je bezazlen i da im može pomoći.
Nagovorili
su ga da što jače udara o kamen,
tako da su
se malo pomalo odvajali od cementa,
postajali
sve slobodniji,
dok se
jednog dana nisu potpuno odvojili
-i pali na
tlo.
"O kako je
ovo bilo mučno za nas, ali dobro je sada...
Sada će nas
sigurno netko zamijetiti i pokupiti."
Tako u
čekanju, osvrnu se na zid sa kojega su ispali.
"O kakav
prekrasan mozaik! "
Na zidu je
bio napravljen prekrasan mozaik Isusa
od malih
sitnih sjajnih kamenčića.
Sav je
sjajio na Suncu.
Ali zamjete
oni dva prazna bijela mjesta u tom blistavom mozaiku.
Nedostajale
su Kristove oči.
Sada im je
sve bilo jasno.
Kristove
oči –to su bili oni-
dva
kamenčića prekrasne modroplave boje,
stvorena za
nešto najljepše- Kristove oči.
Kako su se
sada na tlu, razočarali....
Ujutro, još
za mraka, sakristan metući pod,
naiđe na
dva kamena, ne videći im razlike,
pokupi ih
rukom i baci u smeće.
|
Molim Te Isuse, daj mi da vidim sebe onakvog kako me Ti vidiš,
onakvog kakav sam u Tvojim očima,
a ne kakav sam u očima ljudi.
Daj mi da postanem onakav kakvog me Ti želiš, da idem kamo Ti želiš,
da postanem vjernim Tvojim učenikom,
a ne da činim sve kako bi se svidio i ugodio ljudima.
Ti si mi Oče darovao život i dao mi slobodnu volju.
|
Sada Ti ja, Isuse, želim povjeriti svoj život, dati Ti slobodne
ruke,
kako bi ga uredio onako kako Ti želiš, a zato jer ja za sebe želim
najbolje, a znam da ćeš Ti uvijek meni i najbolje dati.
Zato sve svoje želim predati Tebi.
Blažena Djevice Marijo,
molim Te da po svojim rukama,
sve predaš Isusu;
da uvijek upravlja mojim životom,
da mi pošalje Duha Svetoga,
da me uvijek savjetuje, jača, hrabri, vodi, u
dilemama na putevima moga života.
Amen.
|
|
