|
Prije negoli će ga
postaviti za pastira svome stadu Isus upita Petra: "Šimune Ivanov, ljubiš
li me više nego ovi?". Zatim ga upita po drugi puta: "Voliš li me?". I
treći puta ponovi isto pitanje: "Voliš li me?"
I mi moramo postaviti ovo
pitanje u središte našeg kršćanskog zvanja jer nam upravo ono dopušta da s
jedne strane budemo uistinu beskorisni, a s druge strane puni
samopouzdanja. Dovoljno je gledati Isusa. Svijet nije niti malo mario za
njega, i Isus je bio raspet i pokopan. Njegovu poruku ljubavi odbacio je
svijet žedan vlasti i moći. Isus uskrsli, s ranama po svom proslavljenom
tijelu, ukazuje se nekolicini prijatelja koji su imali oči da vide, uši da
čuju i srce da razumiju.
Ovaj odbačeni, nepoznati,
ranjeni Isus pita jednostavno: "Voliš li me? Voliš li me uistinu?" On koji
se brinuo samo oko toga kako navijestiti bezuvjetnu Božju ljubav, ima samo
jedno pitanje: "Voliš li me?" Isus ne pita: "Ima li ih dosta koji te
ozbiljno shvaćaju? Jesi li spreman činiti velike stvari? Imaš li već neki
rezultat da mi pokažeš?" već naprotiv: "Jesi li zaljubljen u Isusa?" Možda
možemo preoblikovati ovo pitanje u: "Poznaješ li utjelovljenog Boga?"
To je srce koje ne poznaje
sumnje, osvete, srdžbu, a kamoli mržnju. To je srce koje samo želi dati i
primiti ljubav. To je srce koje teško pati jer vidi veličinu ljudske boli
i tvrdoglavo nepovjerenje prema srcu Boga koje želi ponuditi utjehu i
nadu.
Kršćanski lider budućnosti
je onaj koji intimno poznaje Božje srce koje je postalo "srcem od mesa" u
Isusu. Poznavati srce Božje znači naviještati i otkrivati na dosljedan,
radikalan i vrlo konkretan način da je Bog ljubav, i samo ljubav, i da su
strah, osamljenost ili očaj koji mogu razdirati čovjekovu dušu kušnje koje
nikako ne dolaze od Boga. Sve se ovo može činiti očigledno ili pak
banalno, no jako je malo onih koji znaju da ih Bog voli bez uvjeta i
granica. Ova bezuvjetna i bezgranična ljubav je ono što evanđelist Ivan
naziva "prvom" ljubavi Božjom. "Ljubimo Boga", kaže, "jer je Bog nas
ljubio prvi" (1 Iv 4,19).
Ljubav koja nas često
ostavlja sumnjičavima, razočaranima, razljućenima i uvrijeđenima je
"druga" ljubav: prihvaćanje, naklonost, simpatija, ohrabrenje i oslonac
roditelja, učitelja, bračnog druga, prijatelja. Svi znamo da je to
prilično ograničena, ugrožena i krhka ljubav. Pod raznim izričajima ove
druge ljubavi uvijek se krije mogućnost odbačenosti, povlačenja, kazne,
ucjene, nasilja ili čak mržnje.
Mnogi suvremeni filmovi i
drame uzimaju za temu dvosmislenost i ambivalentnost međuljudskih odnosa;
ne postoje prijateljstva, brakovi i zajednice u kojima se napetost i trud
oko druge ljubavi ne otkriva u svoj svojoj težini. Možemo reći da ugodni
aspekti svakodnevnog života kriju mnogo otvorenih rana koje se zovu
odbačenost, prevarenost, prekid i gubitak.
Sve je ovo takoreći
neodvojiva sjena druge ljubavi i otkriva tamu koja nikada ne napušta
ljudsko srce.
Bit Radosne vijesti je
upravo ovdje: u navještaju da je druga ljubav samo blijeda slika prve
ljubavi i da prvu ljubav nudi Bog u kojemu nema sjene.
|
