O Bezgrešnoj se do sada napisalo vrlo malo prema onome što će se napisati u budućnosti. Javit će se Ijudi koji će produbiti tajnu njezina bezgrešnog začeća i izreći o Mariji uzvišene riječi.

Kako već znadeš iz filozofije, Bogu se daje to veća slava koliko se više duša privede spasenju. Evo našega ideala: posvetiti sebe i spasiti što više duša! Tako pokazujemo zahvalnost prema presvetom Srcu Isusovu. Kako da to izvedemo? Jasno, samo Bog znade najbolju metodu, jer je sveznajuća mudrost. To znači, samo od njega možemo doznati kako ćemo to izvesti. On nam to priopćuje po svojim predstavnicima na zemlji. Poslušnost, brate, samo poslušnost sigurno nam otkriva volju Božju.

Kakav spokoj i mir u saznanju da poslušnošću sasvim sigurno radiš ono što je volja Božja!

Ljubav, dakle, Ijubav bez granica prema našem nebeskom Ocu! Ta se Ijubav mora ostvariti poslušnošću, posebno izvršavajući one obveze koje su nam manje mile. Da to što bolje naučiš, predlažem ti jednu knjigu: Isusov križ! I još nešto: Sve ćeš lakše izmoliti pozivajući se na Bezgrešnu. Njoj je Bog stavio na raspolaganje svoje milosrđe, a sebi zadržao pravdu, kako kaže sveti Bernard.

O Bezgrešnoj se stječe znanje više moleći nego studirajući, više na koljenima pred njom nego nagnut nad knjigama za stolom.

Moram postati svecem, što je moguće većim. Prva stvar je moje posvećenje. Rad oko spašavanja drugih mora istjecati iz punine naše Ijubavi prema Kristu. A što to znači? Treba obračunati zauvijek sa svakim teškim i svojevoljnim lakim grijehom. Moram nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Neću propustiti a da za svaku pogrešku odmah ne zadovoljim kakvom pokorom. Učinit ću svako dobro koje budem mogao ili ću barem sudjelovati u njegovu ostvarenju. Moje je temeljno načelo: poslušnost! A to je izvršavanje volje Božje uz pomoć Bezgrešne. Poslušnošću mi nadilazimo svoju ograničenost i djelujemo po neizmjernoj mudrosti i svemogućnosti Božjoj...

Bez odgađanja treba moliti Bezgrešnu za snagu da pobijedimo sve njezine neprijatelje, sve ono sto dolazi od paklenih sila i duha laži. Prije toga treba slomiti samoga sebe, to jest sve naše zle sklonosti i pogreške... Budi gospodar samoga sebe i dragovoljni rob Bezgrešne!

Nije dovoljno moliti, treba se i boriti!

Znamo da nas Bezgrešna ne treba ali joj se ponudimo u službu. To će biti izvor naših zasluga, a ona će još jednom zasvjedočiti da dobiva pobjede preko sitnih i skromnih Ijudi. Naši su neprijatelji vrlo aktivni i uporni. Kako to da mi stojimo skrštenih ruku? A imamo neusporedivo moćnije oružje, zaštitu Neba i Bezgrešne? Ako pronade odane duše, zanosne borce, izvojevat će takve pobjede o kojima nije moguće ni sanjati.

Kolbeovo polazište u stvaranju "Militia Immaculatae"- Vojske Bezgrešne:

Prvo: Treba divinizirati čovjeka. Čovjek je stvoren da se preoblikuje u božansko biće, da sebe divinizira. Ne da postane sebi Bog, nego da sebe pobožanstveni u Bogu.

Drugo: Marija je najveličanstveniji dokaz čovjekovih mogućnosti. Ona je uzor i ideal savršenosti.

Treće: Bezgrešna je posrednica izmedu Krista i čovjeka. Njenim posredovanjem, jer ona je puna milosti, a zaslugom Sina, Bog čovjeka trajno opskrbljuje božanskom snagom koja uništava grijeh i usavršuje dušu. Po Bezgrešnoj, do Srca Kristova!

Četvrto: Bezgrešna može pobijediti sve zlo u čovjeku i svijetu. Majka Crkve i sve djece Božje uvijek je pripravna da izađe u susret svim našim potrebama i molitvama.

Majko moja! Ne znam što će biti od onoga što činim, ali te molim, učini dostojnima i mene i druge sa mnom da bismo ti služili na što veću slavu Božju! Tvoj sam, Bezgrešna! Znaš kako sam jadan, šećem po rubu ponora, pun sam sebeljublja. Ako me ti ne zaštitiš, najprije ću pasti u grijehe, a onda u pakao. Ali ako se ti udostojiš poduprijeti me, bez obzira na to što sam nevrijedan, ne samo što neću pasti nego ću postati velikim svecem...

Piše bratu Alfonzu

Ako ustraješ u svojim odlukama, brzo ćeš postati svecem. Svetost - to je put bez predaha. Svetac mora uvijek nastavljati da se posvećuje. Što više napreduje, to bolje vidi kako je malo odmakao. Što se brže kreće, jasnije mu postaje kako se sporo micao do tog trena. Svaki dan treba ponavljati zajedno s Franjom: Počnimo, napokon!

Iz pisma bratu Alfonzu od  24. travnja 1919.

Poslušnošću postajemo neizmjerno moćni, jer tko se volji Božjoj može oduprijeti? Evo, to i samo to je put do mudrosti, razboritosti i bezgranične moći. To je način da Bogu iskažemo najveću slavu. Da postoji drugi, bolj put, Isus bi nam ga bio pokazao. Medutim, o njegovu životu za 30 godina Sveto pismo zabilježilo je samo ovo: 'I bio im je poslušan!' A cijeli Isusov život na zemlji sastojao se u tom da izvrši volju Očevu... To je naš vrhovni ideal, tako ćemo pribaviti najveće radosti Presvetom Srcu Isusovu.

Iz pisma bratu Alfonzu od 1. studenoga 1920.

Što se tiče našeg pokreta, mi smo u rukama Bezgrešne. Moramo činiti toliko koliko ona želi, a to nam postaje jasno preko poslušnosti. Čuvajmo se da ne bismo radili više nego što nam poslušnost dopušta, jer tada više ne djelujemo kao sredstvo u rukama Bezgrešne. Neka ona čini ono što sama hoće i koliko želi! Ja sam njezino vlasništvo, uvijek samo na raspolaganju.

Poslije duhovnih vježbi u Krakowu u veljači 1920. zapisuje u dnevnik slijedeće:

- Moram postati svecem, i to velikim.

- Za Boga moram spasiti sebe i sve duše, posredovanjem Bezgrešne.

- Unaprijed bježati ne samo od teškoga nego i od svakoga promišljenoga malog grijeha.

- Nikada ne dopustiti da zlo ostane neiskorjenjeno, pokorom zadovoljeno, da dobro bude bez ploda, da se ne poveća.

- Moje je načelo poslušnost, volja Božja posredovanjem Bezgrešne. Ja sam njezino sredstvo.

- Misli na ono što činiš! Sve drugo, dobro ili zlo, neka te tog trena ne zanima.

- Čuvaj red pa će i red tebe čuvati.

- Uvijek nastupaj mirno i blagotvorno.

- Za svaki čin: priprava, izvedba, zaključak.

- Znaj da si isključivo, bezuvjetno, apsolutno, neopozivo sredstvo Bezgrešne.

Po sebi nisi ništa. Velikodušno priznaj Bezgrešnoj da si sve od nje primio. Znaj, sav plod tvoga rada ovisi o njoj. Ona je posrednica Božjeg milosrđa. Živjeti život svaki trenutak, prihvatiti smrt bilo gdje, bilo kada i bilo kako! Moja si vječnost ti, Bezgrešna! Čini sa mnom što hoćeš!

U rujnu 1920 dodao je i ovo:

Potpuna ravnodušnost u koje god te mjesto poslali, kakav god ti rad povjerili, bio ti zdrav ili bolestan. Cilj: najveća slava Božja, spasenje i posvećenje sebe i svih drugih. Isus želi da molim za duše u čistilištu. Molitve s oproštenjima! Sotona pruža: bogatstvo, naslade, ugled, nemir, očaj, pakao. Isus: siromaštvo, trpljenje, poniznost, mir, pouzdanje, raj.

Progonstva jesu sastavni dio programa. Ona su neizbježna. I naše najbolje nakane Ijudi koji put krivo shvaćaju. Idu čak dotle da nas kleveću. A to ne čine samo protivnici nego često puta i dobre, pobožne duše. Velika je tuga kad ti neki Ijudi, u ime Boga, zatvore sve putove, bestidno poruše što si uspio sagraditi. Što sada? Iskušenja su nužna. Zašto? Da bismo naučili slušati i trpjeti. A samo tako se učvršćuje duša. Ako nam je milost uistinu zapalila srce, dobit ćemo veliku volju da trpimo. Moramo doživjeti i proživjeti prezir i poniženje, kako bismo zasvjedočili Ijubav prema Gospodinu i njegovoj majci. Trpljenje je najbolja škola Ijubavi. Najuspješnije djelujemo kad upadnemo u tamni oblak, puni tuge i žalosti, kad smo progonjeni, bez utjehe, dok doživljavamo neuspjeh za neuspjehom, kad nam se i najbolji rugaju, dok nas ismijavaju, omalovažavaju, u nas sumnjaju, kad nas preziru, a mi sve to hrabro podnosimo za Ijubav Isusovu. To je preduvjet za plodnu akciju. Ni to nije dosta. Takvim postupkom protivnici moraju razgorjeti našu Ijubav za njih, a nju pokazujemo tako da se za njih molimo. To su temelji akcije bez kojih nema uspjeha. I ne smijemo se žalostiti ako ne vidimo plodove svoga rada. Naše zasluge Bog može upotrijebiti i poslije naše smrti.

Ljudska duša je uistinu tajna. U njoj se najednom, nenadano, dogode nagle promjene. Zato treba biti uvijek budan i na oprezu. I dobro radeći - možemo se izgubiti. Uz to treba mnogo htjeti, da bi se barem nešto ostvarilo. Biti zanesenjak svoga poziva. Pri tom čovjek dolazi u opasnost da bude označen fanatikom. A zar nisu svi veliki Ijudi u izvjesnom smislu bili fanatici?

Budući da se Raj brzo primiče, ne smijemo izgubiti ni jednu minutu. Moramo zaboraviti sebe, vlastitu volju i savršeno Ijubiti Bezgrešnu. Uskoro ćemo umrijeti, vrijeme je kratko pa je kratko i trpljenje. Dobro se toga sjetiti kad nas jadi stisnu.

Tako malo znamo što je Bezgrešna učinila od prvog trenutka svoga postojanja do danas. Kako veličanstvena biblioteka bi se dala napisati pod naslovom: 'Djela Bezgrešne u svijetu!' Ne zaboravite, svaka milost prolazi kroz njezine ruke. I još nešto: Isusa moramo Ijubiti Gospinim srcem! U cijelom svijetu moramo razgorjeti Ijubav prema njezinu srcu da bismo osvojili Presveto Srce Božje. Kad ona zagospodari svakom dušom, sve duše će gorjeti Božjom Ijubavlju...

Mi, naše duše, duhovno obogaćivanje, rast u milosti, to jest - svetosti! Ne varajmo se! Ni stručnost ni naobrazba ni veliko znanje - sve to nije bitno, sve to pripada u drugi red vrijednosti. Pravi je napredak ili duhovan, ili ga nema. Ako sve to što mi danas radimo sutra nestane, ako nas vjetar raznese kao lišće u jesen, neće to biti neuspjeh ako ponesemo sa sobom izgradene duše, prožete svetošću, uvijek predane volji Boga i Bezgrešne. To je trajno cvjetanje, bujanje života i pod ledom progonstva i u vatri trpljenja i u plamenovima kušnje. Sve što mi radimo ide za tim da posvetimo sebe da bismo - izražavajući dobrotu i svetost, Ijubav i snagu - prenijeli iskre Božje dobrote na sve duše. Samo živa vatra svijetli i grije. Mrtvi ne mogu oživljavati mrtve, bolesni vraćati zdravlje i život umirućima. Jasno?

Svetost, dakle, nije raskoš, nije povlastica pojedinaca, ona je nužda Ijudske naravi, našega razvoja, prvi uvjet i cilj našega poziva. Nije li Isus rekao: 'Budite savršeni kao što je savršen vaš nebeski Otac?' Dakako, savršeni toliko koliko je moguće u našoj Ijudskoj uvjetovanosti, u suradnji s Božjom milosti. Konkretno, to se ostvaruje ovako: Božja volja mora postati našom voljom. Zar Ijubav nije podvrgavanje volji i želji Ijubljenoga? To je sve. Tako razumljivo i tako jednostavno. Ali - priznajem - teško ostvarivo! Nemoguće - bez trajnog sudjelovanja s Božjom milosti, bez sredstava koja nam je Gospodin pružio na raspolaganje. A to je molitva, poniznost, poslušnost, razmišljanje u tišini pred Presvetim, odricanje, žrtva, blagovanje Tijela Gospodnjeg...Teško, jest, teško, ali je moguće. Zapamtite: Ne postoji ni jedan herojski čin što ga ne možemo ostvariti uz pomoć Bezgrešne! Ljubimo Boga njezinim srcem! U tome je sva tajna.