Home :::  Kontakt    

   

Home

Karmel

Povijest Reda

Hrvatski Karmel

Karmel u svijetu

Duhovnost

Prorok Ilija

Djevica Marija

Škapular

O Škapularu

Bratovština

Sveci

Ivan od Križa

Terezija Avilska

Mala Terezija

Edith Stein

Tito Brandsma

Nicolas Herman

Ostali

Dokumenti

Download

Tekstovi

Glazba

Wallpapers

Links

Ikone

Uvod

Teologija

Tehnika

Tekstovi

Slike svetaca

Kontakt

Bibliografija

  

 

 

Izreke pustinjskih otaca

 

Ako čovjek ne kaže u svom srcu: "Ja i Bog smo sami na svijetu", nikad neće naći počinka.

 

 

Poslušnost za poslušnost. Dokle god si poslušan Bogu, i On je poslušan tebi.

 

 

 

Kad bi čovjek to htio, samo jedan dan, od jutra do večeri, bio bi mu dovoljan da dosegne mjeru božanstva.

.

 

 

Ako želiš živjeti prema Božjim zapovijedima imat ćeš za zaštitnika samoga zakonodavca.

 

 

 

Ako tvoja misao počiva u Bogu, snaga Božja počiva u tebi.

 

 

Koliko se učiniš ludim radi Gospodina, toliko će te Gospodin učiniti mudrim.

 

 

Čuvaj uvijek u duhu Kraljevstvo Nebesko i brzo ćeš ga dobiti u nasljedstvo.

 

 

 

Sve misli čovjekove o onome što je pod nebom ili iznad neba su beskorisne. Samo onaj koji ustraje u spomenu na Isusa je u istini.

 

 

Napor i skrb oko svladavanja grijeha ima samo jedan cilj: ne istjerati iz naše duše Boga koji tu prebiva.

 

 

 

Podnosi svakog čovjeka onako kako tebe podnosi Bog.

 

 

Ove riječi zapisane su u evanđelju: "Kada Isus zovnu Lazara iz grobnice, njegove ruke i noge bijahu povezane, a lice zavijeno platnom. Isus ga odmota i otpusti. Je li i nama, dakle, neprijatelj povezao ruke i noge i lice prekrio platnom? Ako poslušamo Isusa, on će nas odriješiti od svega ovoga i osloboditi ropstva naših zlih misli. Bit ćemo onda sinovi Gospodnji, dobit ćemo u baštinu obećanja i postat ćemo sinovima Kraljevstva Vječnog.

 

 

Molitva je ogledalo monaha.

 

 

 

Jedan brat ode pohoditi starog oca: "Onda, kako si?" Starac odgovori: "Loše." Brat će mu: "Zašto, Oče?" Starac odgovori: "Ima trideset godina da stojim u molitvi pred Bogom i sada proklinjem samoga sebe govoreći": 'Podlacima nemoj se smilovati' i 'Prokleti koji odstupaju od zapovijedi Tvojih'. Lažem i pritom govorim Bogu: 'Nek zanijeme usne lažljive'. Srdim se na svoga brata moleći: 'Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim'. Mislim samo na jelo i govorim: 'Kruh svoj zaboravljam jesti'. Spavam sve do jutra i pjevam: 'O ponoći ustajem da te slavim!'. Bez imalo skrušenosti jecam: 'Od jada slabi mi oko, duša i tijelo i suze su kruh moj danju i noću'. Dok gajim u srcu izopačene misli, govorim Bogu: 'Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem Tvojim!'. Ne postim nikada, a govorim: 'Od posta mi koljena klecaju'. Pun ponosa i požude psaltiram: 'Vidi nevolju moju i muku i oprosti sve grijehe moje!' Nisam još spreman, a govorim: 'Srce je moje spremno, Bože!' Jednom riječju, sve moje dužnosti i molitva vraćaju mi se na opomenu i sramotu." Brat reče starcu: 'Mislim, Oče, da je i David isto govorio za sebe.' Starac se rasplače i reče: "Što kažeš, brate? Ako ne vršimo ono što recitiramo pred Bogom, možemo se smatrati izgubljenima.

 

 

 

Čim se probudiš oda sna, neka tvoja usta ponajprije podaju hvalu Bogu i ispjevaju zahvalnice i psalme jer prvu stvar kojom se bavi od zore, duh nastavlja mljeti kao mlinski kamen čitav dan, bila to pšenica ili ljulj. Stoga se pobrini da najprije baciš pšenice prije nego tvoj nepijatelj baci ljulj.

 

 

Jedan brat se uputio starcu na brdo Sinaj i upitao ga: "Oče, reci mi kako treba moliti, jer sam mnogo zgriješio Bogu". Starac reče: "Sinko, ja kada molim govorim ovako: "Gospodine, daj mi da ti služim onako kako sam služio Sotoni i da te ljubim onako kako sam ljubio grijeh".

 

 

 

Ako si ohol, ti si đavao. Ako si tužan, njegov si sin. Ako se brineš za tisuću stvari, njegov si neumorni sluga.

 

 

 

Onaj koji sjedeći u svojoj ćeliji meditira o psalmima, sliči čovjeku koji traži kralja. Onaj koji moli bez prestanka sliči čovjeku koji može razgovarati s kraljem. Što se tiče onoga koji u suzama nariče, on drži kraljeve noge i moli za oprost kao preljubnica koja je u trenutak oprala suzama sve svoje grijehe.

 

 

 

"Svaku misao koja ti nadođe", govorahu starci, "upitaj: "jesi li naša ili dolaziš od neprijatelja?" I neće moći, a da ti ne prizna.

 

 

 

Brat kojeg su mučile zle misli bijaše jako ožalošćen i u velikoj poniznosti govoraše: "S ovakvim mislima, nisam u stanju postići spasenje." Ode, dakle, do jednog mudrog starca i preporuči mu se u molitve da mu Bog ukloni takve misli. Starac reče: "Sinko, to ti ništa ne koristi." Ali kako je brat inzistirao, starac se pomoli i Bog brata oslobodi borbe ali ovaj uskoro postade umišljen i ohol. I ponovno se vrati starcu molivši ga da mu se vrate prijašnje misli i poniznost.

 

 

Nije ponizan onaj koji ocrnjuje samoga sebe nego onaj koji prima s radošću klevete, uvrede i kritike bližnjega.

 

 

 

Jedan brat reče opatu: "Kad se ispitam vidim da me misao na Boga nikad ne ostavlja". Starac mu odgovori: "Nije velika stvar to što je tvoja duša s Bogom. Bilo bi pohvalnije da spoznaš da si manji od svega stvorenoga. Ova misao združena sa djelatnim radom - eto što popravlja i vodi ka poniznosti."

 

 

 

Opat Antun razmišljao je o dubini sudova Božjih i upitao: "Gospodine, zašto neki umiru u mladosti, a drugi dožive duboku starost? Zašto su neki u krajnjoj oskudici, a drugi obiluju? Zašto su zli bogati, a dobri pritisnuti siromaštvom? Jedan glas mu odgovori: "Antune, brini se ti za sebe: ovo su sudovi Božji koje ti nema koristi istraživati.

 

 

 

Opat Evagrije reče: "Početak spasenja je u osudi samoga sebe."

 

 

 

Opat Mojsije reče bratu Zahariji: "Reci mi, što treba činiti?" Na ove riječi brat se baci pred njegove noge govoreći: "Oče, zar mene pitaš?" Starac nastavi: "Zaharija, sine moj, vidio sam Duha Svetoga da silazi na tebe, zato sam te dužan pitati." Zaharija onda skinu kukuljicu, stavi je pod noge i gazeći je reče: "Ako nismo ovako gaženi, ne možemo biti monasi."

 

 

 

Jedan brat upita opata Alonija što je to preziranje samoga sebe. Starac odgovori: "To znači poniziti se više od životinje i znati da one neće biti suđene".

 

 

 

Poniznost je zemlja koju je Bog izabrao da izvrši žrtvu.

 

 

Jednom su neki ljudi otišli u Tebu da posjete Starca vodeći sa sobom opsjednutog čovjeka da ga Starac izliječi. Nakon duge molitve Starac poviknu đavlu: "Izlazi iz ovog Božjeg stvorenja!" Đavao odgovori: "Odlazim, ali najprije te imam nešto upitati: "Reci mi, tko su jarci, a tko ovce?" Starac odgovori: "Ja sam jarac, a što se tiče ovaca, to samo Bog zna." Na ove riječi đavao poviče: "Povući ću se samo zbog tvoje poniznosti!" I brzo se pokupi.

 

 

Jednog su starca upitali: "Što je to poniznost?". On odgovori: "Ako tvoj brat griješi protiv tebe, ti mu oprosti prije nego se pokaje."

 

 

Jednoga brata je dugo vremena mučio duh nečistoće i unatoč mnogo napora nije uspijevao osloboditi ga se. Jednom za vrijeme molitve ga je, kao i obično, mučila požuda pa je odlučio pobjediti nagovaranja đavla i zamoliti braću da mole za njega. Ne mareći za stid, stade gol pred braću i pokaže djelovanje Sotone: "Molite za mene, braćo moja", reče, "jer ima četrnaest godina da se ovako mučim", i ubrzo borba prestade zahvaljujući poniznosti koju je pokazao.

 

 

 

Onaj koji radi i misli da čini štogoda, neka ovdje dolje primi svoju plaću.

 

 

 

Poniznost nije samo predjelo u zakuski, nego začin koji se nalazi u svakom jelu.

 

 

 

Nema kraćeg puta od onoga poniznosti.

 

 

Oca Iliju upitahu: "Što će nas spasiti u ovim vremenima?" Odgovori: "Spasit ćemo se time da ne držimo do sebe."

 

 

 

© HRKarmel 2004.  :::  Webservant