Home :::  Kontakt    

Mala Terezija - Isusova loptica

(Iz knjige Hans Urs von Balthasar:"Terezija od Lisieuxa" )

Prilično rano (možda u kontaktu s Talijanima), Terezija od Djeteta Isusa je ušla u duh "božanske igre":

"Od nekoga sam se vremena bila prikazala Djetetu Isusu da budem njegova igračkica. Rekla sam mu neka me ne drži kao vrijednu igračku koju djeca smiju samo gledati a ne usuđuju se dirati je, nego kao lopticu bez vrijednosti, koju može bacati na zemlju, gurati je nogom, probosti, ostaviti u kutu ili čak pritisnuti na svoje srce, ako ga to veseli jednom riječju, htjela sam Isusa zabavljati, pružati mu veselje, htjela sam se predati njegovim djetinjim hirovima... On je uslišio moju molitvu... U Rimu je Isus probo svoju igračkicu. Htio je vidjeti što ima u njoj, a onda kad je vidio i bio zadovoljan svojim otkrićem, bacio je svoju lopticu i zaspao."

"Želiš li Ga razveseliti? Onda ostani u Njegovoj ruci. Neka te dražesno Dijete udari i zatim privuče u svoj naručaj, pa ponekad baci u stranu - neka sve to bude tvoja radost. Neka te Njegov božanski pogled očara da možeš odgovoriti na svaki Njegov hir. Tako će tvoja radost biti u Njegovim djetinjim željama."

U istom duhu sastavlja molitvu: "O maleno Djetešce Isuse! Jedino moje blago, prepuštam se Tvojim božanskim hirovima. Moja jedina radost je u uveseljavanju Tebe. Spremna sam trpjeti što god se Isusu svidi, neka čini što hoće sa svojom lopticom."

I opet, ali ne toliko staloženo: "Probada me pribadačama, jadna loptica ne može više izdržati; posvuda ima male rupice koje joj zadavaju veću bol nego da ima jednu veliku posjekotinu!...NIšta od Isusa. Suhoća...Spavanje! Ali barem ima tišinu! Tišina čini dobro duši...Ali stvorenja, storenja!...Loptica se strese na pomisao na njih...Shvati da je ovo Isusova igračka. Kad ovaj ljubežljivi Prijatelj bode sam svoju lopticu, trpljenje je samo slatkoća, Njegova ruka je tako slatka! Ali stvorenja...Oni koji me okružuju su dobri, ali ima nešto odbojno u njima!...Ne mogu to objasniti...Ipak sam JAKO sretna, sretna što trpim ono što Isus želi da trpim. Ako nije On taj koji probada svoju lopticu, onda On vodi ruku koja je bode!...Isus hoće spavati, zašto bih ga ometala? Sretna sam samo zato što se ne uznemiruje zbog mene." "Ali Isusova igračka je sama slabost, ako je Isus ne nosi ili baca, ona ostaje tamo, nepokretna, na istom mjestu."

...Ali dijete ne može uvijek moliti, mora i spavati. Ovaj djetinji san je Terezijina neobično slatka verzija tamne noći. "...A što je učinio za vrijeme svoga slatkog sna i što je postalo od ostavljene loptice?... Isus je sanjao da se još uvijek zabavlja svojom igračkom, pušta je i uzima naizmjence, a zatim, pošto ju je koturao vrlo daleko, pritišće je na svoje srce, ne dopuštajući više da se ikada udalji iz njegove ručice... Vi razumijete, ljubljena moja Majko, koliko je loptica bila žalosna kad je ležala na zemlji... Ali ja se nisam prestajala nadati protiv svake nade..." I pjeva pjesmicu-uspavanku sa odjekom tajnovite mračne noći i napuštenosti u pozadini:

Zatim još jedno priznanje: "Isus, maleno betlehemsko dijete kojeg je Marija nosila kao "lako breme", deblja se i raste, raste toliko da se sv. Kristofor čudi..."

"Većina ljudi na zemlji žele služiti Kralju Slave; Ako Isus zaspe prestaju mu služiti ili vjerovati u Njega. Ali Dijete Isus voli ići spavati siguran, bez straha da će ga netko buditi." Zašto ne služiti pored kolijevke? Otkad je ušla u Karmel Tereziji je postalo normalno pronalaziti Isusa kako spava.

"Kao i uvijek, Isus je spavao u svojoj maloj barci. Jao! Kako su rijetke duše koje mu dopuštaju da spava tamo. Naš dobri Učitelj toliko je umoran od neprestanog trošenja i davanja da rado iskorišćuje odmor koji mu ja nudim. Bez sumnje, On se neće probuditi prije mojih duhovnih vježbi u vječnosti."

Potrebno je dvoje da igraju ovu igru spavača. Tijekom njene molitve kad bi rado htjela pjevati umirujuću uspavanku zaspalom Gospodinu, i ona također spava. "Zabrinjavalo me što spavam za vrijeme svojih razmatranja i zahvala..."Ali ja se ne žalostim....Ja mislim da se mala djeca sviđaju svojim roditeljima isto tako kad spavaju kao i kad su budna; mislim kak liječnici uspavljuju svoje bolesnike da mogu izvršiti operacije; napokon mislim da Gospodin vidi našu krhkost i sjeća se da smo samo prah.