Često me muči ova misao: "kako sam nedostojan, kako zao"; napada me, da ostavim Isusa i napunja mi se srce nepovjerenjem; a ipak ova bi me misao morala prije potaknuti da se djetinjim pouzdanjem približavam Isusu.

Kada je Isus odlučio boraviti među ljudima u presvetoj Euharistiji, zacijelo nije to učinio zato, jer je mislio, da će živjeti među samim svecima; ne, ostao je među nama upravo zato, da prebiva ovdje usred nesretnika i grešnika.

Ljubav Isusova nije mogla uživati na nebu jednu od najvećih slasti: nije mogao činiti milosrđe; zato je došao na zemlju...Velika moja bijeda privukla Ga k meni, učinila Ga mojim sužnjem i predala mi Ga posve; Njegova moć slavi pobjedničko slavlje, ako joj pođe za rukom da me popravi.

Milosrđe ne razvija nikada toliku djelatnost kao upravo u času strašne nesreće; pa zato, što je veća moja bijeda i slabost u kojoj se nalazim, to ću većma zadovoljiti milosrdne Isusove namjere, ako mu se posve predam. Spasitelj bi imao  malo posla kad ne bi imao da liječi duševne bolesti, slabe da jača, dvoumnima da savjetuje, krivcima da oprašta, pa da izvlači duše iz kala grijeha i privodi ih k nebu, kad ne bi privodio duše iz gliba grijeha novome životu milosti. On hoće, da ondje proklija ljiljan čistoće, gdje gori oganj putene naslade; da ondje miriše cvijetak poniznosti, gdje u duši vlada oholost; da ondje cvate cvijetak ljubavi prema bližnjemu, gdje škrci lihvare.

Ovo milosrđe Isusovo, koje je zapravo proizvelo otkupljenje cijelog ljudskog roda, nije se zaustavilo pred vratašcima Svetohraništa; ne, ono je s Isusom ušlo unutra, da tamo prožme cijeli Njegov euharistijski život. Pa jer sam sav bijedan, zar da se uistinu  hotimice udaljujem od Spasitelja?...

Kad bih htio, da sa strahom jednostrano razmatram samo njegovo neizmjerno Veličanstvo, to bih time teško vrijeđao Njegovo milosrđe.

Zar nije Isus svoje božansko Veličanstvo upravo zato sakrio pod koprenu kruha, da me ne zablješti sjajem Svoga Veličanstva; i zar se nije upravo zato dao za hranu moje duše, da me ovim najnježnijim dokazom Svoga milosrđa privuče k Sebi? Zašto Mu dakle uskraćujem utjehu da me izliječi u mojoj bolesti? Zar si mogu još umišljati, da Ga slavim, kada malodušnošću svojom stavljam zapreke Njegovoj dobroti.

Isus me ljubi, a upravo zato, jer me ljubi, hoće da na mene izlije sve Svoje milosrđe.

Ne mile Mu se moji grijesi; ne, ali baš zato, što sam grešnik, On me voli, jer me želi učiniti svetim. Prema tome. On me ljubi, jer sam neustrpljiv, rastresen i ohol; svojim odlukama nevjeran, jer sam pun pogrešaka i nesavršenosti. Da Isus nije ljubio grešnike, zar bi bio umro za nas? A da ih vazda ne ljubi, zar bi se za njih žrtvovao danomice u svetoj misi?

Ljubav se očeva ponajbolje tada pokazuje, kad se njegovo dijete bori sa smrću; umre li, tada otac gorko plače.

A zar nije Isus moj otac?...Zar Njegovo Srce nije najbolje srce?...Zar neće Njegovo milosrđe upotrijebiti svu moć Svoje milosti, da me oslobodi od grijeha.

Je li ikada igdje rekao ili ma bilo čime pokazao, da nije spreman svu Svoju presvetu krv proliti, da me posveti i spasi?

Pa smijem li pomisliti: već tako dugo čeka On, da mu otvorim svoje malodušno srce, da se On u njemu mogne nastaniti i u potpunom sjaju Svog milosrđa u njem vladati!

"Bezdan izaziva bezdan" kaže psalmist. Da, jedna propast privodi drugu, osobito u nizu milosti. Propast bijede traži bezdan milosrđa; a gdje se bijeda i milosrđe sastanu, ondje se rađa vrhunac svetosti.

Dakle: Iz dubine vapijem k Tebi, Gospodine! O, dobri Isuse, siđi s Tvojim svjetlom, s Tvojom riječi i s Tvojom ljubavlju u strašnu dubinu moje duše. Dođi, jer si radostan, kad možeš razvaline grijeha iznova podići. Dođi k meni, kod mene možeš naći puste ruševine, koje odgovaraju Tvom velikom milosrđu. Poput izgubljenog sina s velikim i poniznim pouzdanjem prepuštam se Tvome milosrđu. Strašno sam gladan, zaprljao sam svoju haljinu, izgubio sam prsten, što si mi ga dao. Ćutim se pred samim sobom poniženim...Ali ipak na ovim razvalinama ostala mi jedna nada: ufam se, da će mi po svetoj Euharistiji doći milost, te ću moju dušu kojom već provijavaše dah smrti, opet probuditi na nov život. Ma da mi je grijeh i oteo čast djeteta Božjega, ljubav Očevu nije mogao ugušiti.