Red Blažene Djevice Marije od gore Karmela nastao je u 12. st. za vrijeme križarskih ratova u Svetoj Zemlji na prelijepom karmelskom gorju kojeg su nastanjivali pustinjaci.  Sama riječ Karmel znači na hebrejskom cvatući vrt, cvatući vinograd. Na način kako je prije 2000 godina ovdje živio prorok Ilija, željeli su i pobožni hodočasnici iz Europe tu provoditi život molitve i kontemplacije po njegovom primjeru.

    Godine 1210. jeruzalemski patrijarh sv. Albert dao im je Pravilo koje će biti putokaz njihovog zahtjevnog načina života.

    Nakon dolaska Saracena u Svetu Zemlju "Braća naše drage Gospe", kako se nazivaju, moraju je napustiti i zaputiti se u Europu gdje se prilagođuju prosjačkim redovima onog doba.

    1452. prvi put je osnovan i samostan za sestre i to od pobožnih djevica koje su svoju posvetu Bogu željele živjeti po karmelskom Pravilu. A onda su redom nicali i drugi Karmeli po Europi.

    Naša sveta Majka Obnoviteljica i Utemeljiteljica, Terezija de Ahumada, ušla je kao dvadesetogodišnjakinja u jedan takav samostan u Avili (Španjolska), koji je, kao i cijeli Red, nakon 1452. opsluživao ublaženo Pravilo. Nakon godina traženja i velikih borbi ona 1562. utemeljuje reformirani samostan "sv. Josip" u Avili u kojem sa sestrama nastoji živjeti u duhu strožijeg i zahtjevnijeg Prvotnog Pravila. Obnovljeni, Terezijini Karmeli, nicali su jedan za drugim pa je tako - želeći primjerenu duhovnu skrb za te samostane - na osnutku u Medini del Campo upoznala mladog karmelićanina Ivana od Križa i pridobila ga za reformu muške grane Reda. Usprkos velikom otporu, reforma obaju grana Karmela, i muške i ženske, proširila se po cijeloj Španjolskoj te je osnovan novi Red bosonogih karmelićana (Ordo Carmelitarum Discalceatorum - OCD).