"La haute demeure"

Braća iz Taizea privukla su mnoge mlade upravo njihovom djetinjom jednostavnošću u prenošenju istina vjere i uopće u načinu života i svjedočenja vjere. Jedan od braće koji je podrijetlom Talijan akademski je slikar. Njegovo ime je frere Eric. Na brojim radovima u Taizeu možemo vidjeti tragove njegovih marljivih ruku. Prelijepe ikone, kao što su ikona Djevice Marije i Ikona Križa u crkvi Pomirenja, kao i vitraji te razne druge slikarije i uratci u Taizeu svjedoče nam nešto o misteriju Ljepote kojeg brat Eric pokušava dočarati svojim djelima.

Jedno od tih djela koji na jednostavan način govore o dubini kršćanskog iskustva je i knjižica-strip "La haute demeure". To je pripovijetka inspirirana na djelu "Zamak duše" svete Terezije Avilske. Frere Eric na početku kaže da je pripovijetka posvećena svoj djeci i onima koji su im slični.

U središtu pripovijetke je djevojčica Isabelle koja živi u burgundijskom selu (to je upravo Taize jer su ilustracije u stripu slike Taizea) sa svojom bakom. Žive tipičnim seoskim životom - posjeduju kravu, kokoši, guske itd. Za zalaska sunca djevojčica jednog dana ugleda prekrasni zamak koji joj se pričini kao iluzija, nešto nestvarno, i poželi izbliza promotriti zamak. Tijekom noći sanja da je jedan zgodan vitez na konju vodi u zamak. Mislila je: "Ja sam siromašna mala ništica, a on me je izabrao!"

U ranu zoru pomuze kravu Bellecorne i ulije mlijeka za zajutrak. Uto se pred kućom pojavi mladić na motoru koji joj reče: "Moj OTAC Vas traži. Poziva Vas u svoj zamak." Ona se htjela dotjerati na brzinu no Sin joj reče da Otac ne može čekati.

Pri dolasku u zamak tu se nalazi mnogo posjetitelja kojima se nude raznorazne razbibrige, procesije i ceremonije u dvorištu zamka. Posjetitelj (Sin) vodi Isabelle kroz Uska vrata gdje ulaze samo pozvani. Kod ulaska u Prebivalište treba i riskirati jer se tu nalaze svakojaka čudovišta (napasti) koja štipaju posjetitelje, ali uz Isabelle se nalazi Sin pa oni sretno prelaze rijeku.

Na kraju iskušenja čeka ih sv. Petar koji uvodi Isabelle u knjižnicu gdje ona proučava knjige. Isabelle je zaspala nad knjigom, ali njezino srce bdi. Uto dolazi Sin i pita je da li razumije to što čita. Uvodi je u razumijevanje Knjige: "To je jedna duga povijest koja počinje i završava dobro. Ali u međuvremenu..." Nakon toga Sin vodi Isabelle na praktični stupanj - na Mjesto gdje uskrisavaju mrtvi, bolnicu gdje se nalaze ljudi umrli od neisranjenosti, hladnoće, političkih razloga, napuštenosti, depresije i samoubojstva. Njezina zadaća je da ih uzme za ruku i kaže: "Ustani i hodi!" Ako to ne pomogne daje im kruha i vina. Potom svi zajedno radosno plešu.

Sin je zatim vodi u Mjesto Stvaranja. Isabelle opaža da je Sinu kosa narasla, a i njezina se produžila. Pita Ga: "Što to imate na rukama?", a Sin odgovara: "Stare rane koje uvijek krvare". Ljubeći mu ruke ona reče:"Je li istina da želite spasiti svijet?" "Da, istina je".

Isabelle mu želi pomoći. Sin je zatim vodi u Mjesto Stvaranja gdje susreće profesora Galilea Galileia koji sanja o tome da stvori novi planet gdje neće postojati ratovi, majstora Mozarta koji stvara oratorij za anđele i orkestar, Van Gogha koji ima maniju za suncokretima, jednog istraživača koji pokušava pronaći cjepivo protiv zloćudne bolesti - osobne ambicije, znanstvenicu koja pravi napuhane svinje koje se ne mogu utopiti (budući da je Sin mnoge sablaznio kad je utopio jednom prilikom 2000 svinja).

Isabelle je kod jednog botaničara bila previše znatiželjna pa je nedopušteno koristila tekućinu za rast stabla jabuke nakon čega bježi u strahu da je ne otkrije Gospodar. Izgubila se između nekoliko soba - Akcije, Meditacije, Kontemplacije i Adoracije. Taj trenutak koristi Barun Diavolo koji je "vodi na dobar put" . Kuša je na razne načine, nagovara je da se vrati kući jer joj je baka sigurno mrtva ili oteta, nudi joj slavu i čast ali traži njezin potpis, pristanak. U tom trenutku vojnici su zbacili Baruna kroz prozor u zemlju.

No Isabelle po zapovijedi mora biti zatvorena u podrumu među štakorima. U nevolji vapije Sinu da joj pomogne. Sin ne dolazi, ali dolazi Gros Mine, simpatična životinjica koja joj nudi karte za zabavni park i poziva je da pobjegne. No Isabelle je sigurna da će Sin doći i odbija napustiti zatvor...

Napokon, Sin se nakon više tjedana pojavio začuđen nad izgledom Isabelle koja je narasla. "Hoću li sada vidjeti Vašeg Oca?" upita Isabelle. Sin reče: "Imaš samo mene gledati."

Sin je zatim vodi u prostranu, ugodnu sobu, a ona ulazi lebdeći, našto Sin reče: "To se događa nakon DUGE NOĆI, ali ovdje nije preporučljivo" budući da je strop prenizak. Sin je ostavlja da se dobro odmori. Isabelle sanja da je prima Otac, a Sin joj daje dragocjen kamen u kojem je ugravirano tajno ime. Nakon kupke i odijevanja Isabelle izgleda kao princeza.

Tijekom večere u njezinu čast, Isabelle uze bočicu parfema kojeg je ukrala iz kupaone, izlije je na noge Sinu i otare mu noge svojom dugačkom kosom.

Nešto kasnije Sin reče: "Došao je veliki trenutak." Isabelle će: Vidjet ću Vašeg Oca?" Sin reče: "Da, ali to neće biti onako kako si ti zamislila. Penjat ćeš se na vrh velikog tornja." Isabelle pita: "Hoću li ići liftom?" Sin će: "Ne, on će te odvesti drugamo. Treba ići pješice... Samo hrabro!" Prilikom uspona Isabelle se polako preobražava. Došavši na vrh ponovno se pretvorila u djevojčicu, zamak se počinje rušiti a stubište pred njom nestajati u nebu. Svjetlost postaje sve jača...

Začu se glas: "Isabelle, ti si me tražila. EVO ME.

"Ali, ne vidim ništa"

"Naravno, nitko me ne može vidjeti."

"A Visoka nastamba koja je nestala?"

"Sada si TI Visoka nastamba"

"Sada se možeš vratiti natrag"

"A kako, nema više stuba."

"Leti!"

"Ah,dobro."

Nakon opasnog leta i pada kroz elektičnu žicu koja je je dobro uzdrmala, Isabelle je pronašla njena krava Bellecorne koja je pozvala baku. "Gdje si ti? Ima sat vremena da te tražim" Mislila sam da si odletjela!" reče baka. Isabelle čeka posao - pomusti kravu, nahraniti kokoši.

Priča završava riječima Isabelle:

"Život se nije promijenio...Može biti da sam se JA promijenila?...Barem malo...Ili ništa od toga dvoje?"