Home :::  Kontakt    

   Sestra Benedikta stupila je u karmel da živi životom potpune predanosti Bogu u ljubavi i svjesne žrtve za svoj narod. Željela je da sudbina njenog naroda bude i njena sudbina. Sada, kad je predviđala novi svjetski rat htjela se formalnim činom prikazati Bogu kao žrtva za rušenje Antikristove vlasti, za uspostavu kraljevstva Kristova u svijetu. Za time je išao i njezin znanstveni rad.

Iako je morala vršiti sve propise samostanskog dnevnog reda ipak je našla vremena da se bavi i znanstvenim radom. Već u karmelu Köln - Lidenthal dovršila je opsežno djelo "Konačni i vječni bitak" i neka manja djela: "Terezija od Isusa", "Margareta Redi", "Molitva" . Ova dva zadnja mala djela daju nam uvid u intimni život sestre Benedikte.

U prvom razvija misao da je i osobna molitva kao razgovor duše s Bogom, molitva Crkve. Molitva mora imati svoj uzor u Isusu Kristu. A Krist nije sudjelovao samo u javnom bogoslužju nego se još češće u samoći molio Bogu. Iz najskrovitije dubine unutarnjeg života uzdiže se molitva Bogu. "U vječnoj šutnji intimnog božanskog života stvorena je odluka o otkupljenju. U skrovitosti tihe nazaretske sobice došla je sila Duha Svetoga na Djevicu, udubljenu u samotnu molitvu, i imala je rezultat utjelovljenje Spasiteljevo. Okupljena oko Djevice u tihoj molitvi čekala je buduća Crkve na obećani dolazak Duha Svetoga..., a rezultat te molitve bio je nutarnje rasvjetljenje i poticaj na plodonosnu vanjsku aktivnost...U samotnoj molitvi čekao je Pavao odgovor Gospodina na svoje pitanje: "Što hoćeš da činim?". U samotnoj molitvi pripravljao se Petar za poslanje poganima. I tako to ostaje kroz stoljeća. U tihom dijalogu Bogu posvećenih duša sa svojim Gospodinom pripravljaju se daleko vidljivi događaji povijesti Crkve, koji obnavljaju lice zemlje. Djevica, koja je svaku od Boga poslanu riječ čuvala u svom srcu, jest uzor onih pažljivih duša u kojima velikosvećenička molitva Isusova uvijek ponovno oživljuje. I žene, koje su poput Nje zaboravile same sebe zadubljene u promatranje života i muke Kristove, birao je Gospodin rado kao svoje oruđe da izvrši velike stvari u Crkvi: svetu Brigitu, Katarinu Sijensku...Tko se Bogu bez rezerve preda, toga On bira kao oruđe da izgradi svoje kraljevstvo. Samo On zna, koliko je molitva svete Terezije i njezinih kćeri doprinijela tome da očuva Španjolsku od vjerskog rascjepa, kakvu je moć ona razvila u oštrim vjerskim borbama u Francuskoj, u Njemačkoj" (HG, 169-170).

To što sestra Benedikta govori o unutarnjoj molitvi nije samo objektivna istina, nego i njezin subjektivni doživljaj. Glavne odluke njezinog života stvorene su u trenutcima tihog dijaloga njezine duše s Bogom. Pa i čitav njezin život u karmelu bio je tihi dijalog njezine duše s Bogom u molitvi. Ona je znala da se u tom dijalogu odlučuje o sudbini duša i o sudbini svijeta. Zato nastavlja u svojoj raspravi o molitvi:

"Stoga se ne može nutarnja...molitva, kao subjektivna pobožnost, suprotstavljati liturgiji, kao objektivnoj molitvi Crkve. Svaka prava molitva jest molitva Crkve: po svakoj molitvi događa se nešto u Crkvi, i to je sama Crkva, koja se u njoj moli, jer to je Duh Sveti koji u njoj živi, koji se u svakoj pojedinoj duši moli za nas neizrecivim uzdasima. Upravo to je prava molitva; jer nitko ne može reći: "Gospodine Isuse", osim u Duhu Svetom. Što bi bila molitva Crkve, ako ne predanost velikih ljubitelja Bogu, koji je Ljubav?" (HG, 171-172)

I u "Božićnoj tajni" iznosi sestra Benedikta misli koje su samo odraz onoga što je sama u dubini duše proživljavala. Krist je došao na svijet - veli ona - da bude jedno tajanstveno tijelo s nama. "Stavimo svoje ruke u ruke božanskog Djeteta, izrecimo naš 'Da' na Njegovo 'Slijedi me!'; tada smo mi Njegovi, i put je slobodan da Njegov božanski život može prijeći na nas. To je početak vječnog života u nama."

Krist je došao na svijet da i mi postanemo djeca Božja. "A biti dijete Božje znači ići o ruci Božjoj, činiti Božju volju, a ne svoju vlastitu, sve brige i nadu staviti u Božju ruku, ne brinuti se više za se i za svoju budućnost. Na tom počiva sloboda i veselje djeteta Božjega."

Sestra Benedikta dovodi u vezu božićnu tajnu  s euharistijskom tajnom. Tko svaki dan prima euharistijsku hranu, u tome se svaki dan ostvaruje božićna tajna, utjelovljenje Logosa. A djelovanje božanske prisutnosti jest da i mi sve više postajemo božanski suobličujući se božanskom Gostu naše duše.

Božićna tajna i euharistijska tajna sugeriraju nam također i ideju žrtve. "Tko bi mogao s osjetljivim duhom i srcem prisustvovati svetoj žrtvi, a da sam ne bude prožet osjećajem za žrtvu i težnju da on sam i njegov mali osobni život bude potpuno apsorbiran velikim djelom Spasiteljevim."

Ovo posebno dolazi do izražaja u njenom glavnom djelu kojeg je napisala u Echtu: "Znanost Križa - Studija o Ivanu od Križa".

Znanost križa jest znanost transformiranja naše osobnosti u sliku raspetog Spasitelja: "Duša je jedno s Kristom, živeći Njegovim životom, ali samo u prednosti Raspetomu, samo iza kako je čitav križni put s Njim prošla..." (KW,14)

Tko posjeduje ovu znanost, taj je za svijet mrtav, a svijet za njega. On razapinje svoju vlastitu narav životom mrtvljenja i samoodricanja, a i sam se predaje razapinjanju primajući rado patnje koje mu Bog šalje. "Što je savršenije ovo aktivno i pasivno razapinjanje, to će intimnije biti sjedinjenje s Raspetim, a tim bogatiji udio u božanskom životu" (KW, 27). Jer za tim se ide: "Križ nije sam sebi cilj. On se izdiže i pokazuje prema gore" (KW,16).

Ali nasljedovanje Raspetoga pretpostavlja ljubav prema Raspetomu, i zato sestra Benedikta kaže za nauk sv. Ivana od Križa: "...čitav nauk sv. Ivana od Križa jest zapravo nauk ljubavi, uputa kako duša može doći do toga da se transformira u Boga, koji je Ljubav. Sve ovisi o ljubavi, jer ćemo na koncu biti suđeni prema ljubavi. I čitav njegov život bio je život ljubavi..."(KW,266).

I to je upravo što sestra Benedikta u ovoj studiji o sv. Ivanu od Križa hoće istaknuti: jedinstvo života i nauka. Nauk sv. Ivana jest vjerni odraz njegova života, a njegov život ilustracija njegova nauka. To je i karakteristični potez osobe sestre Benedikte. Njezin život bio je stalan uspon od konačnog do vječnog Bitka, a to je naslov i njezinog glavnog filozofskog djela:"Konačni i vječni Bitak"- Pokušaj uspona do smisla bitka. Njezina Znanost križa nije samo teoretska studija o sv. Ivanu od Križa nego i povijest njezine duše koja u misteriju Križa vidi duboki i tajanstveni smisao: poljubac samoga Boga, koji se sagiba nad svoje stvorenje da mu tom gestom ljubavi utisne pečat sličnosti sa Sinom svojim. Zadnji dio ove studije ostao je nedovršen. Sestra Benedikta ga je dovršila svojim patnjama u koncentracionom logoru i mučeničkom smrću u Auschwitzu. Zadnje poglavlje njezina života jest zadnje poglavlje Znanosti križa.

Na vrh