Home :::  Kontakt    

   Edith je samo godinu dana ostala u Münsteru. U siječnju 1933. Hitler je postao kancelar Reicha i odmah su počeli progoni protiv Židova. Novo zakonodavstvo isključivalo je sve nearijevce iz javnih službi. Zato je Edith morala napustiti docenturu u Münsteru. Zadnje predavanje održala je 25. veljače 1933.

Postavilo se pitanje kako urediti svoj budući život. Odluči se posavjetovati sa svojim duhovnim vođom Walzerom u Beuronu. Zaustavila se u Kölnu i uoči prvog petka posjetila kapelicu karmelićanki, da se pomoli Bogu. Ona sama govori: "Govorila sam sa Spasiteljem i rekla sam mu da znam da je Njegov križ položen sada na židovski narod. Mnogi to nisu shvatili, ali koji su to shvatili morali su ga u ime svih dragovoljno na se primiti. Ja hoću to učiniti. On mi treba samo pokazati kako...Kad je pobožnost bila pri kraju, imala sam unutrašnju sigurnost da sam uslišana. Ali u čemu se imalo sastojati nošenje križa, to još nisam znala."

U ovim je riječima sadržana sva tajna njezinog kasnijeg života i mučeničke smrti. Svjesna teške sudbine koja je čekala njezin narod, ona je dragovoljno htjela uzeti na se križ koji su njezini sunarodnjaci morali protiv volje nositi. Ona je htjela biti žrtva za svoj narod. I jedanput sinu joj na pamet misao da je sad vrijeme da ostvari svoju davnu želju: da stupi u karmel. 

"Već gotovo dvanaest godina bio je karmel moj cilj: otkako mi je u ljetu 1921. Život naše svete majke Terezije došao u ruke i učinio kraj mom dugom traženju prave vjere. Kad sam na Novu Godinu 1922. primila sveto krštenje, mislila sam da je to samo priprava za stupanje u Red. Ali kada sam se nakon nekoliko mjeseci kasnije prvi put sastala sa svojom dragom majkom, bilo mi je jasno da trenutno taj drugi udarac ona ne bi mogla podnijeti...On bi je sigurno ispunio ogorčenjem za koje nisam mogla snositi odgovornosti. Morala sam strpljivo čekati...Ali to čekanje konačno mi je postalo preteško. Ja sam postala tuđinka u svijetu. Prije nego sam preuzela dužnost u Münsteru i iza prvog semestra, molila sam urgentno za dozvolu da stupim u Red. Ta mi je bila uskraćena zbog moje majke i zbog aktivnosti koju sam već nekoliko godina u katoličkom životu vršila. Pokorila sam se. Ali sada su sve zapreke bile srušene. Na 30. travnja bila je nedjelja Dobrog Pastira, slavila se u Ludgerovoj crkvi svetkovina svetog Ludgera. Kasno poslijepodne otišla sam tamo i rekla samoj sebi: Neću otići dok mi ne bude potpuno jasno da li sad mogu stupiti u karmel. Nakon završnog blagoslova imala sam pozitivan odgovor Dobrog Pastira."

Edith je odmah poduzela korake za stupanje u karmel. Oni su završeni s pozitivnim rezultatom: na svetkovinu sv. Terezije, 15. listopada, imala je stupiti kao postulantica u Karmel Köln - Lindenthal.

Polovicom kolovoza dolazi u Bratislavu da zadnje dane svog života u svijetu provede kod svojih.

Novi Edithin korak bio je za majku neshvatljiv. Uviđala je da se netko stavio između nje i njene kćerke, a taj netko bio je Krist: onaj radi koga sada želi svojoj staroj majci zadati smrtni udarac. Sva u očaju govorila je kćerki: "Zašto si se upustila u to? Neću ništa reći protiv njega, Krista. Bio je dobar čovjek. Ali zašto se proglasio Bogom?" Edith je bila bespomoćna pred majkom. Edith kao da je slušala Njegove riječi: "Došao sam rastaviti sina od njegova oca i kćer od njezine majke..." Ona se Njegovu pozivu morala odazvati...

Predzadnji dan u roditeljskoj kući bio je 12. listopad. "Uvečer, ostali smo moja majka i ja sami u sobi...Tada ona prekri lice rukama i poče plakati. Stajala sam  iza njezinog naslonjača i uzela njezinu kao srebro bijelu glavu na svoja prsa. Tako samo ostali dugo, dok se konačno dala nagovoriti da ode spavati. Odvela sam je gore u sobu i pomogla joj kod svlačenja - prvi put u životu. Tada sam još sjedila na njezinom krevetu, dok me ona nije sama poslala spavati. Naravno, ni jedna ni druga nismo te noći našle počinka."

Rastanak slijedećeg jurta bio je težak i bolan. Gospođa Stein plakala je glasno, poljubila svoju kćerku i rekla tiho: "Vječni neka bude s tobom!" Znala je da je taj rastanak s kćerkom  rastanak zauvijek.

Stupanje u karmel bilo je za Edith silazak s visine slavne životne karijere u dubine neznatnosti. Mjesto rješavanja filozofskih pitanja morala je Edith kao postulantica obavljati najobičnije kućanske poslove koji su joj ipak zadavali više muke nego studij kompliciranih distinkcija Husserlove fenomenologije ili Tomine metafizike. Mjesto kongenijalnih suradnika i suradnica, na visokim znanstvenim institutima, kretala se ona sada u sredini sestara s prosječnom naobrazbom, koje nisu gledale u njoj visoko naobraženu znanstvenu radnicu nego "malu postulanticu", istina savjesnu i marljivu ali sporu i nevještu da uzme iglu ili metlu u ruke.

Edith je stupila u karmel iz ljubavi prema Bogu, u kojem je upoznala prvi princip i zadnji cilj svega, i zato nijedna žrtva nije za nju bila teška. Ona se svjesno odrekla svega, jer je htjela da joj samo Bog bude dostatan. Radikalizam sv. Terezije Avilske: "Todo es nada, Dios solo basta" usvojila je i Edith. To je odgovaralo njezinu karakteru, a i karakteru njezine rase. "U Židovu leži radikalizam i ljubav za mučeništvo", rekao je Husserl, kad je čuo da je Edith stupila u karmel.

Na vrh