Home :::  Kontakt    

   Iza svoga obraćenja Edith Stein imala je samo jednu želju: po uzoru sv. Terezije posvetiti se potpuno Bogu u karmelu. Ali je bila svjesna da bi ta korak bio udarac za njezinu majku. A i njezin duhovni vođa, prelat Schwind, bio je mišljenja da će Edithine izvanredne duhovne sposobnosti doći bolje do izražaja ako ostane u svijetu i posveti se potpuno katoličkoj filozofiji. A jer je bilo potrebno da Edith promijeni sredinu u kojoj je dotad živjela, on joj preporuči profesorsko mjesto u djevojačkoj učiteljskoj školi kod dominikanaca u Speyeru. Edith prihvati to mjesto. Tu je ostala osam godina živeći u samostanu dominikanki skromno i tiho kao redovnica. Iz pisma njezinih učenica vidi se što je ona značila za njih. Jedna učenica piše: "Za nas je u onoj kritičnoj dobi ona bila već samim svojim držanjem uzor...Ona nas je samom svojom pojavom vodila...Kako široko srce imala je ona za sve što je plemenito i lijepo..." U drugom pismu čitamo ovaj pasus: "Bez mnogo riječi, samo svojom osobnošću i svim što je iz nje izbijalo, ona mi je bila putokaz ne samo u mojim studijama, nego u čitavom mom moralnom uzdizanju."

U Speyeru upoznala se s njemačkim katoličkim filozofom Erichom Przywarom. On joj preporuči čitanje djela sv. Tome Akvinskog i predloži joj da pokuša prevesti na njemački jezik Tomino djelo "Questiones disputatae de veritate" - Istraživanja o istini. 

Filozofija sv. Tome bila je za Edith jedan potpuno nepoznati svijet, ali svojom neobičnom inteligencijom i marljivošću ona je brzo ušla u tajnu te filozofije. U jednoj studiji Husserlova fenomenologija i filozofija sv. Tome postavlja Edith paralelu između Husserlove filozofije i filozofije sv. Tome. "Oba filozofa tjerala je neka unutrašnja težnja za filozofiranjem. Ali velika razlika između jednog i drugog bila je ta što je za Husserla postojao samo naravni razum, a za sv. Tomu i naravni i nadnaravni. Eliminiranjem nadnaravnog faktora iz misaonog svijeta, moderni filozofi postavili su sami sebi neodržive granice; jer postoji spoznaja, koja obuhvaća čitavu istinu - to je božanska spoznaja, koju dobivamo vjerskom objavom. Racionalno shvaćanje svijeta tj. metafizika...može se steći samo naravnim i nadnaravnim razumom zajedno. Time što su moderni filozofi izgubili shvaćanje za ovu činjenicu, tumači se opskurni karakter svake suvremene metafizike i potpuno dosljedno averzija prema metafizici kod tolikih modernih mislilaca" (Husserl - Festschrift, 319). Katolički filozof, koji prihvaća nadnaravnu spoznaju, ima samim tim i apsolutnu sigurnost, koja je potrebna kao polazna točka za fundiranje metafizike. Drugi moraju tu polaznu točku istom tražiti. "Zato je sasvim razumljivo" - kaže Edith - "da je u suvremenoj filozofiji kritika spoznaje morala postati temeljnom disciplinom, i da su veliki filozofi svoja istraživanja posvećivali uglavnom toj disciplini. Tako je bilo i s Husserlom" (Husserl -Festschrift, 322).

Edith Stein završava svoju paralelu između Husserla i sv. Tome riječima: "Apsolutnu polaznu točku traži Husserl u imanentnosti svijesti. Za Tomu je polazna točka vjera".

U želji da bolje uđe u misaoni svijet sv. Tome, Edith se dala na prevođenje Tominog djela Quaestiones disputatae de veritate. Prijevod je dovršen 1931. godine. Edith je osuvremenila sv. Tomu: uvodne misli kod svakog pitanja, razjašnjenja i tumačenja glavnih filozofskih problema terminologijom suvremene filozofije, uspoređivanje ideologije sv. Tome s idejnim svijetom Husserla, Heideggera i drugih suvremenih filozofa čine ovo klasično djelo kršćanske filozofije pristupačnim i današnjem čitatelju. Zato je ovaj prijevod dokaz ne samo Edithine erudicije, nego i njezina apostolata - apostolata istine.

Taj apostolat istine vršila je Edith također držeći predavanja o važnim kulturnim pitanjima na raznim mjestima: Freiburgu, Münchenu, Kölnu, Salzburgu, Pragu. Upadno je bilo da je ona u svim svojim predavanjima isticala nadnaravni trenutak. Kad su je jedanput kritizirali zbog toga, ona je odgovorila da je to za nju najvažnija stvar, a tema predavanja služi samo kao uvod.

Njen intenzivni znanstveni rad  nije se mogao složiti s njezinom nastavničkom službom u Speyeru. Zato je napustila to mjesto i primila se docenture na Njemačkom institutu za znanstvenu pedagogiju u Münsteru. Njezin život u Münsteru sastojao se samo iz rada i molitve. Jedna studentica piše o njoj: "Slušala sam Edith Stein zadnjeg semestra u Münsteru na Njemačkom institutu za znanstvenu pedagogiju. Predavala je o izgradnji ljudske osobe. Još je se vrlo dobro sjećam. Govorila je lagano i tiho, bez gesta, ali s velikom jasnoćom i oštrinom duha...Imala sam prigodu češće ju viđati u kapelici Marianuma (Internat "Colegium Marianum", u kojem je Edith stanovala), svu kao utonulu u molitvu. Bio je duboki doživljaj vidjeti je tamo." Jedna njezina kolegica kaže o njoj: "Ona je daleko nadmašivala sve druge docente oštrinom svoga duha, opsegom svoga znanja, savršenom formom svoga izlaganja, sigurnošću svoga unutarnjeg držanja...Nešto sveto u njezinom biću već je tada potpuno jasno dolazilo do izražaja."

Na vrh