Home :::  Kontakt    

   Edith Stein rođena  je 12. listopada 1891. na blagdan Pomirenja u ortodoksnoj židovskoj obitelji u Wroclawu . Otac joj umire 1893. Njezina majka odgojila je kćerku prema strogoj tradiciji židovske religije, ali Edith je već u trinaestoj godini izgubila vjeru. Godine 1911. počela je slušati predavanja iz germanistike i filozofije na sveučilištu svoga rodnog mjesta, ali posebno ju je zanimala filozofija: u njoj je mislila naći istinu, za kojom je svom dušom čeznula. Godine 1913. prešla je na sveučilište u Göttingen da sluša Husserla, začetnika fenomenologije. Husserl, također Židov ali obraćenik na Protestantizam, rođen je 8. travnja 1859. u Prosnitzu u Moravskoj. Pohađao je sveučilište u Leipzigu odakle se seli u Berlin već ovjenčan slavom nakon izdavanja djela izvanredne vrijednosti. Od 1901. dekan je na filozofskom fakultetu u Göttingenu s titulom Nobelove nagrade na području filozofije. Edith je izabrala Göttingen kako bi slijedila čovjeka koji se s pravom nazivao najvećim živućim filozofom. Edith u Göttingenu živi uobičajenim studentskim životom: učenje, razgovori, promišljanja, putovanja. Tu se upoznala i s filozofijom Maxa Schelera koji je također pripadao krugu fenomenologa. S vremenom Edith se polako preobražava. Borghese kaže: "Lice Božje izblijedjelo je u Edithinom sjećanju. Njene pobožnosti je nestalo. Kriza je nije dovela u sukob s Bogom u kojeg je oduvijek vjerovala. Ona je živjela bezbožno, odupirući se svojevoljno upozorenjima majke..." Max Scheler se zanosio za katoličke ideje, koje su za Edith bile sasvim novi svijet. Ona sama veli: "To je bio moj prvi susret s do tada  nepoznatim svijetom. Nije me još doveo vjeri, ali mi je otkrio bogatstvo fenomena pored kojih nisam više mogla slijepo prolaziti. Nije nam se bez razloga govorilo da sve stvari sagledamo bez predrasuda odbacujući sva ograničenja. Prepreke racionalnih predrasuda u kojima sam odrasla, da nisam toga bila svjesna, pale su, a preda mnom je iznenada stajao svijet vjere." 

U kolovozu 1916. položila je Edith doktorski ispit iz filozofije summa cum laude, i iste godine u listopadu postala je Husserlova asistentica na sveučilištu u Freiburgu. U međuvremenu rat uzima stotine tisuća žrtava. Među žrtvama bio je i njen prijatelj Adolf Reinach koji ju je i upoznao s Husserlom. Edith je otputovala do njegove udovice. Ovo je bio njen prvi susret s križem. "Bio je to moj prvi susret s križem i snagom Boga koju on udjeljuje onima koji ga primaju i nose. Prvi put sam ugledala Crkvu otkupljenih kršćana u njezinoj pobjedi nad poraznom smrću. Bio je to početak pada moje nevjere, židovstvo je izblijedjelo, a kršćanstvo zasjalo: Krist u otajstvu križa." Ove izjave koje je sestra Benedikta tek pred smrt povjerila jednom svećeniku, zaključila je riječima: "Zbog toga nisam mogla ni kod svog oblačenja izraziti drugu želju, osim te da se u Redu zovem od Križa." 

U Freiburgu se upoznala s Husserlovom učenicom Hedwig Conrad-Martius. Kod nje je često provodila jedan dio svojih praznika. Tako i ljeti 1921.godine. Jedne večeri, kad je bila sama, uzela je iz prijateljičine biblioteke Život Svete Terezije Avilske. "Počela sam čitati, bila sam odmah očarana i nisam prestala dok nisam došla do kraja. Kad sam zatvorila knjigu, rekla sam sama sebi: 'To je istina.'"

Što je moglo očarati Edith u autobiografiji sv. Terezije Avilske? Ona sama nije davala izjave o motivima svog obraćenja. Psihološki mi tu konverziju možemo shvatiti na slijedeći način. Težnja za istinom, u kojoj je bilo koncentrirano biće Edith Stein, nije mogla naći zadovoljenje u Husserlovoj filozofiji. Husserl sa svojom fenomenološkom redukcijom eliminira zapravo sve filozofske probleme i svodi filozofiju na analizu fenomena svijesti. Ta filozofija bez filozofske problematike, bez metafizike, nije mogla zadovoljiti težnju Edith Stein za apsolutnim.  Husserlova filozofija dolazila je do djelomičnih, fragmentarnih istina na raznim područjima fenomenološkog istraživanja, ali to nije bila istina koju je Editha tražila. A ono što je ona tražila, sv. Terezija je našla: apsolutnu Istinu. To je bila, prema Terezijinim riječima "punina svih istina, sama istina, Istina sama u sebi, bez početka i bez svršetka, dok sve druge istine vise o toj istini". To je bila, dakle, ne apstraktna nego osobna Istina, sam Krist, koji je rekao o sebi: "Ja sam Istina".

Editha Stein zatvorila je Knjigu života sv. Terezije Avilske, složila se s njom i rekla tiho: "To je istina".

Sutradan je kupila Katolički katekizam i Rimski misal. Na Novu godinu 1922. primila je sveto krštenje i uzela ime Tereza - Hedviga. A onda je otišla u Bratislavu da priopći majci svoj prijelaz na katoličku vjeru. Kleknula je pred nju i rekla jednostavno: "Majko, ja sam katolkinja." Učinak tih riječi bio je potresan. Prijelaz Edithin na katoličku vjeru značio je za gospođu Stein najgore: otpad od vjere otaca, prekid sa svim tradicijama židovstva, duhovno otuđenje koje je neminovno imalo nastupiti između nje i njene kćeri. Ali poznavajući beskompromisni karakter Edithin uvidjela je da su svi prigovori, ljutnja ili proklinjanja uzaludni i  u apsolutnoj nemogućnosti išta izmijeniti na stvorenoj situaciji, prekrila je lice rukama i počela plakati. Plakala je i Editha. Nježno je ljubila svoju majku i žao joj je bilo zadavati joj bol. Znala je da će odsada ona i majka biti dva svijeta koji se nikad neće moći razumjeti: tipični primjer sudbonosnog nesporazumijevanja između Crkve i Sinagoge, koje traje već dvadeset stoljeća, a koje u individualnim slučajevima dovodi do duboko tragičnih zapleta. Ipak, nije došlo do potpunog prekida između Edithe i njezine majke. Jedna gospođa, koja je dobro bila upoznata s obitelji Stein, tumači to ovako: "Ja sam osvjedočena da je promjena koja se dogodila s Edith i koja je kao nadnaravna sila odsijevala iz čitavog njenog bića, morala razoružati i gospođu Stein. Kao bogobojazna žena osjećala je ona, a da to nije ni shvaćala, ono nešto sveto, što je izbijalo iz njezine kćerke, pa iako je njezina bol bila izvanredno velika, uviđala je jasno svoju nemoć da se bori protiv tajni milosti..." 

Na vrh