|
Apostolsko
pismo Pape Ivana Pavla II povodom škapularske godine
Prečasnim Ocima
JOSEPHU CHALMERS
Generalnom Prioru Reda Braće
BDM od Gore Karmel (O. Carm)
i
CAMILLU MACCISE
Generalnom poglavaru Reda
Bosonoge braće BDM od Gore Karmel (OCD)
1.
Providnosni milosni događaj,
koji je za Crkvu
bio Jubilarna godina,
uvodi Crkvu
gledanju s povjerenjem i nadom na tek započeti
put u novom tisućljeću.
Naš korak, na početku ovoga novog stoljeća –
napisao sam u ap ostolskom pismu "Ulaskom u novo
tisućljeće" – treba biti hitriji ... Na tom putu nas
prati Presveta Djevica kojoj sam ... povjerio treće
tisućljeće (br. 58).
Stoga sam s
dubokom radošću saznao da Karmelski Red, u svoje dvije
grane, drevnoj i obnovljenoj, nastoji izraziti vlastitu
sinovsku ljubav prema svojoj Zaštitnici, posvećujući
2001. godinu Njoj, nazvanoj Karmelskim Cvijetom, Majkom
i Voditeljicom na putu svetosti. S obzirom na to, ne
mogu ne podcrtati jednu sretnu podudarnost: slavlje ove
marijanske godine za čitav Karmel dolazi, kako prenosi
časna predaja istoga Reda, o 750. obljetnici izručenja
Škapulara. Stoga je to slavlje koje za čitavu Karmelsku
Obitelj predstavlja prekrasnu priliku za produbljenje ne
samo njene marijanske duhovnosti, nego i da ju se živi
uvijek više u svjetlu mjesta koje Djevica Majka Boga i
ljudi zauzima u otajstvu Krista i Crkve, te da stoga
slijedi Nju, koja je Zvijezda evangelizacije
(usp. Ulaskom u novo tisućljeće, br. 58).
2. Razna pokoljenja
Karmela, od početaka do danas, na svome putu prema
svetome brdu, Isusu Kristu, našem Gospodinu (Rimski
misal, Zborna Mise u čast BDM od Gore Karmel, 16.
srpnja), tražili su kako oblikovati vlastiti život po
Marijinu primjeru.
Zbog toga u Karmelu, i u
svakoj duši koja je potaknuta nježnim osjećajem prema
Presvetoj Djevici i Majci, cvate motrenje one, koja je
od početka znala biti otvorena osluškivanju Božje Riječi
i poslušna njegovoj volji (Lk 2,19.51). Marija je, u
stvari, odgojena i oblikovana po Duhu (usp. Lk 2,44-50),
bila sposobna čitati u vjeri vlastitu povijest (usp. Lk
1,46-55), te je poučljiva Božjim poticajima
napredovala na hodočašću vjere te vjerno čuvala svoje
sjedinjenje sa Sinom sve do križa, gdje je, ne bez
božanskog nacrta, stajala uz njega (usp. Iv 19, 25),
duboko trpeći sa svojim Jedinorođencem i pridružujući se
majčinskim duhom Njegovoj žrtvi (LG 58).
3. Motrenje Djevice
predstavlja ju dok kao brižna Majka gleda kako raste
njezin Sin u Nazaretu (usp. Lk 2,40.52). slijedi ga duž
puteva Palestine, prati ga na svadbi u Kani (usp. Iv
2,5), te podno Križa postaje Majka združena s njegovim
prinosom i dana svim ljudima u izručenju, u kojem Ju je
sam Isus dao svom ljubljenom učeniku (usp. Iv 19,26).
Kao Majka Crkve, Sveta Djevica je sjedinjena s učenicima
u stalnoj molitvi (Dj 1,14), te kao nova žena
koja u sebi anticipira ono što će se jednog dana
ostvariti sa svima nama u uživanju Trojstvenog života,
uznesena je na Nebo, odakle prostire plašt zaštite svoga
milosrđa nad svojom djecom koja hodočaste prema svetoj
gori slave.
Sličan
kontemplativni stav duha i srca vodi divljenju iskustva
vjere i ljubavi Djevice, koja već živi u sebi ono što
svaki vjernik želi i nada se ostvariti u otajstvu Krista
i Crkve (usp. SC 103; LG 53). Zbog toga su s pravom
karmelićani i karmelićanke izabrali Mariju kao vlastitu
Zaštitnicu i duhovnu Majku, te uvijek imaju pred očima
srca Nju, Prečistu Djevicu koja sve vodi savršenoj
spoznaji i nasljedovanju Krista.
Tako cvate
prisnost duhovnih odnosa koji uvijek više unapređuju
zajedništvo s Kristom i s Marijom. Za članove Karmelske
Obitelji, Marija, Djevica Majka Boga i ljudi, nije samo
uzor za nasljedovanje, već i slatka prisutnost Majke i
Sestre u koju se ima povjerenja. S pravom je poticala
sv. Terezija od Isusa: Nasljedujte Mariju i mislite
kakva mora biti veličina ove Gospe i kakva blagodat
imati nju za Zaštitnicu (Zamak III, 1, 3).
4. Ovaj intezivni
marijanski život, koji se izražava u povjerljivoj
molitvi, u zanosnoj hvali i marljivom nasljedovanju,
vodi k shvaćanju kako je najčišći oblik pobožnosti
Presvetoj Djevici, izražen poniznim znakom Škapulara,
posveta njezinom Bezgrešnom Srcu (usp. Pio XII, Pismo
Neminem profecto latet od 11. veljače 1950, u:
AAS 42 (1950) 390-391; LG 67). I tako se u srcu
ostvaruje rastuće zajedništvo i bliskost (familijarnost)
sa Svetom Djevicom, kao novi način življenja za Boga
i nastavljanja ovdje na zemlji ljubavi Sina Isusa prema
njegovoj majci Mariji (usp. nagovor uz Angelus, u:
Insegnamenti XI/3, 1988, 173). Tako nas se
stavlja, prema izrazu blaženog mučenika karmelićanina
Tita Brandsme, u duboki sklad s Marijom Bogorodicom, te
postajemo kao ona prenositelji božanskog života: I
nama Gospodin šalje svoga anđela ... i mi moramo primiti
Boga u naša srca, nositi ga u našim srcima, hraniti ga i
dati mu da u nama raste na takav način da u nama bude
rođen i da živi s nama kao Bog s nama, Emanuel (iz
relacije bl. Tita Brandsme na Mariološkom kongresu u
Tongerloo, kolovoza 1936.).
5. U znaku Škapulara
vidno se opaža efikasna sinteza marijanske duhovnosti,
koja hrani pobožnost vjernika čineći ih osjetljivima na
ljubljenu prisutnost Djevice Majke u njihovu životu.
Škapular je u biti redovničko odijelo, habit. Tko ga
prima postaje pribrojen ili pridružen za jedan stupanj,
manje ili više prisan, Redu Karmela, posvećenom služenju
Gospi za dobro čitave Crkve (usp. Obrazac
postavljanja škapulara u "Obredu blagoslova i
postavljanja Škapulara", odobrenom od Kongregacije za
bogoštovlje i disciplinu sakramenata, 5. siječnja 1996).
Tko obuče Škapular biva stoga uveden u zemlju Karmela da
se hrani njenim plodovima (Jr 2,7), te kuša
slatku i majčinsku prisutnost Marije, u svakodnevnom
nastojanju da se iznutra obuče u Isusa Krista, te ga
očituje u sebi živim za dobro Crkve i čitavog
čovječanstva (usp. Obrazac postavljanja Škapulara).
Stoga su dvije
istine koje evocira znak Škapulara: s jedne strane,
neprestana zaštita Presvete Djevice, ne samo za vrijeme
životnog puta, nego i u času prijelaza prema punini
vječne slave; s druge strane, spoznaja da se pobožnost
prema Njoj ne može ograničiti na molitve i izraze
štovanja u njenu čast u nekim okolnostima, nego mora
predstavljati "habit", tj. stalno odredište vlastitog
kršćanskog ponašanja, satkanog od molitve i nutarnjeg
života, po učestalom primanju sakramenata te stvarno
vršenje djela duhovnog i tjelesnog milosrđa. Na taj
način Škapular postaje znak "saveza" i uzajamnog
zajedništva između Marije i vjernika: on u stvari znači
na konkretan način Isusovo izručenje njegove Majke, koju
je na križu predao Ivanu, i u njemu svima nama, te
izručenje ljubljenog učenika i nas njoj, koja je postala
našom duhovnom Majkom.
6. Divan primjer ove
marijanske duhovnosti, koja iznutra oblikuje osobe te ih
suobličuje Kristu, prvorođenom među mnogom braćom, su
svjedočenja svetosti i mudrosti tolikih svetaca i
svetica Karmela, koji su svi izrasli u sjeni i pod
Majčinom zaštitom.
I ja nosim na
svom srcu već dugo vremena karmelski Škapular! Po
ljubavi koju gojim prema zajedničkoj nebeskoj Majci,
čiju zaštitu neprestano kušam, želim da ova marijanska
godina pomogne redovnicima i redovnicama Karmela te
pobožnim vjernicima koji je sinovski časte, u rastu u
njenoj ljubavi te u zračenju ovom svijetu prisutnosti
ove žene šutnje i molitve, zazivane kao Majka milosrđa,
Majka nade i milosti.
S ovim željama
rado podjeljujem Apostolski Blagoslov svoj braći,
monahinjama, sestrama te laicima i laikinjama karmelske
Obitelji, koji toliko rade na širenju među Božjim
narodom prave pobožnosti prema Mariji, Zvijezdi mora i
Cvijetu Karmela!
|
U Vatikanu, 25. ožujka 2001.
IVAN PAVAO II.
 |
(Preveo: o. T. P.)
(Vjesnik karmelićana, 1/2001, str. 3-4).
|
