Djevica Marija

Pojam Marije kao uzora nasljedovanja datira još iz prvih stoljeća kršćanstva, a pronalazimo ga u svim razdobljima povijesti Reda. Naši stari i suvremeni autori nastojali su pokazati kako je Marija na poseban način uzor u našem karmelskom stilu života. Tako je pisac John Baconthorpe († oko 1348.) u svom komentaru o Pravilu izveo niz zaključaka o sličnosti Pravila i Marijinog života. Kaže da se pustinjaci zovu braćom od Bl. Djevice jer su izabrali Pravilo slično onome što ga je ona slijedila. Autor zatim nastavlja uzvisujući njezinu poslušnost, čistoću i siromaštvo. Kao što je to zapovijedalo Pravilo, Marija je izabrala svoje obitavalište daleko od buke svijeta: u samoći nazaretske kućice, samotnoj betlehemskoj spilji, siromaštvu Egipta. Povezujući njezin život sa pravilom obdržavanja šutnje ističe Marijinu šutnju kako je zabilježena u sv. Pismu. Sve ove činjenice iz Marijinog života prikazane su kako bi pokazale redovniku da nasljeduje Marijin život brižljivo obdržavajući svoje Pravilo. U to vrijeme ova povezanost se odrazila i u umjetničkim djelima pa je Majka Božja često bila prikazivana obučena u habit karmelićana.

Na poseban način Marija nam je uzor čistoće. Na izvanjski način zavjet čistoće simbolizira bijeli plašt koji redovnici i redovnice nose preko habita. Ljubav prema Djevici vidi se i iz posvete karmelićana Bezgrešnom Začeću i njihovo branjenje Marijinih privilegija prije proglašenja ove dogme. U 14. st. Mihovil Bolonjski komentirajući Pjesmu nad pjesmama tvrdi: "Sva si lijepa i sva krasna si Marijo, prijateljice Duha Svetoga, Roditeljice Riječi, Vječnoga Oca suroditeljice istoga Sina, nema na tebi ljage istočnoga grijeha." U Mariji gledamo Prečistu koja je nepodijeljena srca, potpuno otvorena Bogu (vrhovni model "vacare Deo"). Brojni su tekstovi koji govore o Mariji u kojoj se ostvaruje ideal kontemplativnog života i njezinoj podložnosti djelovanju Duha Svetog. Tako sv. Ivan od Križa u opisivanju utjecaja Duha Svetoga na dušu u dubokom sjedinjenju duše s Bogom navodi kao primjer takvog života Presvetu Bogorodicu: "nije nikada imala utisnut u dušu oblik stvora, koji bi je pokretao na djelovanjem nego pokreti su bili uvijek od Duha Svetoga". Bl. Tito Brandsma kaže: "Ako se želimo suobličiti Mariji i sjediniti se s Bogom slijedeći njezin primjer očito je da trebamo biti druge Marije. Moramo dopustiti Mariji da živi u nama. Ona ne bi smjela biti izvan nas nego bi naš život trebao biti toliko sličan njezinom da živimo sa, u, kroz i za Mariju...Cilj naše pobožnosti prema Mariji jest da budemo druge Majke Božje, da se Bog začne u nama i da ga nosimo svijetu. Otajstvo Utjelovljenja otkrilo nam je vrijednost čovjeka u Božjim očima, kako Bog intimno želi biti sjedinjen s čovjekom. Otajstvo nam govori o vječnom rođenju Sina od Oca kao najdubljem razlogu ovog otajstva Ljubavi. Kad slavimo tri sv. Mise na Božić, u prvoj slavimo rođenje od Oca, u drugoj od Djevice Marije, a u trećoj rođenje Boga u nama samima. Ovo ne činimo bez razloga. Trostruko porođenje mora biti shvaćeno kao otkriće vječne Ljubavi...Marija je kćerka Boga Oca, Majka Boga Sina i Zaručnica Boga i Duha Svetog. Ovo trostruko rođenje u njoj je ostvareno. I mi smo po Duhu Svetom izabrani za boravište, da imamo udijela u povlasticama kojima se divimo u liku Marije, a koje Bog želi udijeliti i nama. U tom pogledu, rekao bih da je misterij Utjelovljenja sažetak karmelske mistike, karmelske duhovnosti."

Još od vremena 2. Vatikanskog sabora Red nastoji poticati marijansku pobožnost koja bi bila čvrsto utemeljena na sv. Pismu. Ako su u prošlosti pisci i propovjednici Reda i bili skloniji naglašavanju čudesnog i neobičnog, također je u živućoj tradiciji prisutna i zdrava pobožnost koja suvremenom čovjeku pruža vitalan i prije svega svetopisamski lik Marije. Sv. Tereziju iz Lisieuxa nisu nimalo privlačile misli o Mariji koje nisu bile utemeljene na istini. Kad bi imala priliku održati propovijed o Mariji kaže da bi "najprije pokazala ljudima koliko malo znamo o njezinom životu". Tako u svojim posljednjim razgovorima kaže: "Da bi mi se svidjela neka propovijed o Blaženoj Djevici i da bih od nje imala koristi, trebam vidjeti njezin stvaran život, ne njezin vjerojatan život; i uvjerena sam da je njezin stvaran život bio posve jednostavan. Prikazuju je nepristupačnom, a trebalo bi je prikazati kao onu koju se može nasljedovati, istaknuti njezine kreposti, reći da je živjela od vjere kao i mi...Neka nam dakle svećenici pokažu kreposti koje se mogu nasljedovati! Dobro je govoriti o njezinim povlasticama, ali je posebno važno da je se može nasljedovati. Ona više voli nasljedovanje nego divljenje, a njezin je život bio tako jednostavan!" U jednoj njezinoj pjesmi pjesmi, "Zašto te ljubim, Marijo", piše:

"Ja znam da si u Nazaretu, o Majko puna milosti,

živjela posve siromašno, bez želje za ičim:

Nikakvi ushiti, ni čuda, ni zanosi

Ne uljepšavaju ti život, Kraljice izabranika!

Prevelika je četa malenih na zemlji,

Bez straha uvijek mogu k Tebi podići oči;

Posve običnim, zajedničkim putem,

neusporediva Majko,

Tebi se mili stupati da ih povedeš u nebo!" (PJ 54)

Gospa škapularska

Kako Gospa škapularska počinje biti središnji lik Gospe koju karmelićani štuju i šire je među vjernicima od 16. stoljeća na ovamo, preostaje nam da ispitamo kakvi su sadržaji tog štovanja i kako to štovanje danas ostvariti u Crkvi. Naziv "Gospa škapularska" uključuje i dalje sve ono što su karmelićani kroz povijest rekli za Gospu ukoliko Gospa Karmelska je povezana sa sudbinom njihova posvećena života. I po ovom nazivu ona je i dalje "patrona", zaštitnica; ona je i dalje uzor svetosti kojoj teži karmelska duša; ona se i dalje štuje u liku Bezgrešne, u čiju je čast Red ustanovljen.

Njezina zaštita očituje se vidljivo po "daru" škapulara. Osim povijesnih problema glede viđenja sv. Šimuna Štoka i problema koji se odnose na samo njegovo postojanje, izvjesno je da trebamo podržavati i dalje širiti sveti škapular i isticati da se vjerni puk može nadati Gospinu zagovoru, tj. da će umrijeti u milosti ako za života nosi karmelski škapular i živi prema svome staležu.Teološki to znači da se štovanje Gospe škapularske temelji na Marijinu duhovnom majčinstvu prema ljudima i na sveopćem Gospinu posredovanju. To se može podržavati na osnovi izjave pape Benedikta XIV. Po toj izjavi škapular postaje sakramental (blagoslovina) koji ima cilj staviti vjernika u posebni odnos s Presvetom Bogorodicom, u odnos koji ima značenje posvećenja jer uključuje u život Reda koji je posvećen Mariji od sarnoga svog utemeljenja. Uključujući se u Karmel, svi članovi i vjernici koji nose škapular uključeni su u marijansku duhovnost Karmela, što je jedan od vidova karmelskog kristocentrizma.

Za Karmelski red škapularska je Gospa objedinjenje svih vidova i elemenata koji su kroz dugu povijest Reda ušli u sklop suživota karmelićana s Presvetom Bogorodicom. Ona označuje povezanost Karmela i Majke Božje. U blagdanu Gospe od Karmela, koji se slavi 16. srpnja, stapaju se svi elementi tradicije po kojoj je Marija zaštitnica, Najsvetija, Bezgrešna, Djevica, Majka Karmela. Na taj dan svi joj karmelićani žele zahvaliti za zaštitu, za habit, za uzor, za sve darove što su u povijesti primili njezinim zagovorom i zaštitom.

Na vrh