Jedna
od istaknutih karakteristika karmelske duhovnosti je prisutnost Blažene
Djevice Marije u našem životu; zajedništvo s njom, nasljedovanje njezinih
kreposti i gajenje posebne pobožnosti prema njoj. Pokoljenja karmelićana,
od početaka sve do danas,...nastojala su oblikovati svoje živote po
primjeru Marijinu. Karmel u Mariji vidi svoju Majku, Zaštitnicu, Sestru i
Uzor. Ovaj posljednji naziv usko je vezan za shvaćanje Marije kao Prečiste
Djevice. Ovo nisu samo naslovi ili predmeti pobožnosti. Oni na neki način
odražavaju iskustvo Reda kroz mnoga stoljeća.
Majka
Prilikom
dolaska prvih karmelićana u Europu, shvaćanje Marije kao duhovne majke već
je bilo naširoko prihvaćeno, a tumačenje se oslanjalo na propovijedi
cistercita Guerrica d'Ignya. Karmelićani su je počeli nazivati svojom
Majkom i Djevicom kao što to možemo vidjeti u pjesmi
"Flos
Carmeli" (Cvijet Karmela): "Majko blaga, što muža ne
poznaš". Iz ovog vremena (1499.) potječe i grb na kojem stoji napisano:
"Sum mater et decor Carmeli", tj. "Ja sam majka i ures Karmela. U
liturgiji kasnog srednjeg vijeka spominje se naziv "Majka i divota
Karmela" po Iz 35,2. Sveci karmelićani često govore o Mariji kao Majci pa
je tako i sv. Terezija od Lisieuxa rekla: "Ona je više Majka nego
Kraljica".
Zaštitnica
Naziv
"Zaštitnica Karmela" seže u daleku prošlost Reda. Prvi dokument o štovanju
Majke Božje od strane pustinjaka gore Karmel potječe iz 1220.-1229, a nosi
francuski naslov "La citez de Jerusalem". To je putopis hodočasnika u
Svetu zemlju. U tom dokumentu nalaze se riječi: "Na priobalnom dijelu iste
gore (Karmela) ima puno lijepih i ubavih mjesta u kojima stanuju latinski
pustinjaci koji sebe nazivaju braćom s Karmela i gdje se nalazi crkvica
naše Gospe." Karmelićani su ime "Braća Bl. Djevice Marije od gore Karmela"
dobili po feudalnom mentalitetu tog vremena. Crkvica posvećena Majci
Božjoj bila je "titulus" po kojoj su pustinjaci dobili ime. Dolaskom u
Europu oko 1230. sve do 1380. Red se održao zahvaljujući upravo zagovoru i
zaštiti Majke Božje. Krajem 13. st. nailazimo na dokumente u kojima piše
da je Red osnovan na čast i slavu Marijinu. I obnovitelji Karmela, sv.
Majka Terezija od Isusa i o. Ivan od Križa, iskusili su zaštitu i pomoć
Blažene Djevice u svom životu. Po nekim izvorima, Ivana od Križa Marija je
izbavila kad je j oš
kao dječak upao u bunar, a on je i stupio u Karmel upravo zbog njegovog
marijanskog obilježja. Sv. Terezija kaže da je obnova Reda uspjela
zahvaljujući zagovoru Presvete Djevice i sv. Josipa. Spoznaja da je Marija
zaštitnica Crkve, Karmela i svakog pojedinca ispunja nas povjerenjem i
nadom pa se i mi s naše strane osijećamo ponukani da uzvratimo našoj Majci
i Zaštitnici; da je častimo, služimo i ljubimo.
Sestra
Njihovim
dolaskom u Europu, pustinjake s gore Karmel narod i jurističke vlasti
nazivali su "Braćom Bl. Djevice Marije od gore Karmela". Ovaj naziv
označavao je njihovo podrijetlo, kao što je to bio slučaj i kod drugih
redova, ali karmelićani su bili specifični po tome što su isticali
Marijino sestrinstvo. Arnold Bostius († 1499.) koji je sintetizirao našu
ranu tradiciju napisao je: "Ubogi brat karmelićanin može klicati i pjevati
od radosti: "Gle! Kraljica Nebesa je moja sestra; mogu joj prići s
povjerenjem i bez straha." Iako naziv "Sestra" možda nikad neće biti u
tolikoj mjeri korišten kao "Majka" ili "Zaštitnica", moramo se prisjetiti
riječi Pape Pavla VI: "Svi smo mi Adamova djeca i imamo Mariju za sestru."
Na Mariju gledamo kao na našu stariju sestru koju slijedimo na putu prema
zreloj vjeri.
|
