|
Sveti Božji anđeli, molite za nas!

Gajim posebnu pobožnost prema Anđelu čuvaru.
Još sam od samoga djetinjstva, vjerojatno kao i sva druga djeca, puno puta
ponavljajući molio: "Anđele Božji, čuvaru moj, koga mi je za čuvara
dao dobri Bog, ti me danas prosvjetljuj, čuvaj, vodi i upravljaj..." Moj
anđeo čuvar zna što ja radim. Moje pouzdanje u njega i u njegovu
zaštitničku prisutnost u meni stalno raste. Sveti Mihael, sveti Gabrijel i
sveti Rafael su arkanđeli koje često zazivam u molitvi. Sjećam se također
vrlo lijepe rasprave svetoga Tome o anđelima kao čistim duhovima.
(Iz Papine knjige "Ustanite, hajdemo!")
***
“...Čitamo u životima
mnogih svetaca da su njihovi anđeli čuvari bili vidno prisutni u njihovu
posljednjem času, tješeći ih u njihovoj završnoj bitki, jačajući ih protiv
udvostručenih napada pakla, objavljujući im sat smrti i dajući im
sigurnost da će biti nasljedovatelji nebeskog kraljevstva. Nije mali broj
svetaca kod svoje s mrti
bio viđen kako ih nose razdragani anđeli u Raj. Također su, često, sveti
anđeli čuvari pribavljali za svoje štićenike milost sretne smrti
pozivajući svećenika da da posljednje sakramente.
“U djelima blaženog
Ivana Avilskog iz Španjolske, nalazimo sljedeći događaj, čiju istinitost
je potvrđivao i sam svetac. Godine 1575., Otac Centenares, član Zajednice
blaženog Ivana, se probudio jedne olujne noći i zatražio da da Bolesničko
pomazanje umirućoj osobi. U početku je svećenik dvojio i htio čekati do
jutra, jer nije znao put i jer je bilo jako mračno. Ali ljubav Božja je
pobijedila strah i on je krenuo, noseći sa sobom dvije posvećene Hostije.
Ali jedva da je napustio crkvu, kada su se dva mladića anđeoskog izgleda
postavila jedan na njegovu desnu, a drugi na lijevu stranu. Oni su nosili
goruće svijeće, koje nije uspjela ugasiti kiša, i pratili su svećenika do
bolesne osobe i ponovno natrag u crkvu. Kada je on stavio svetu Hostiju u
tabernakul, oni su nestali iznenada, isto kao što su se i pojavili. Dok se
dobri svećenik čudio u neobičnosti ovog događaja, primio je poruku od
blaženog Ivana koja je sadržavala riječi: “Ne čudi se zbog ovog što ti se
dogodilo večeras. Sigurno je da su dva mladića koja si vidio, bili anđeli
koje je poslao Bog da nagrade tvoju revnost. …”
(dio iz teksta objavljenog
u četvrtom broju časopisa Zlatno pero (1/1999))
 |