|
U božićnom vremenu
1994.god. dva mlada misionara držali su sat vjeronauka skupini dječaka i
djevojčica koji su bili napušteni, zlostavljani i ostavljeni u jednom
moskovskom sirotištu.
Većina djece nije nikada
čula za Božić pa su ova dva misionara započela priču o Mariji, Josipu i
njihovom dolasku u Betlehem gdje nije bilo mjesta za njih pa su tako
morali ići u staju gdje je dijete Isus rođeno i položen o
u jaslice.
Tijekom priče djeca i
službenici u sirotištu sjedili su zadivljeni. Neki su sjedili na rubu
tronožaca pokušavajući uhvatiti svaku riječ. Završivši priču, misionari su
podijelili djeci po tri komada kartona da naprave od njih grube jaslice.
Svatko je dobio mali žuti kvadratić izrezan iz rupca. U gradu nije bilo
šarenih papira.
Slijedeći upute djeca su
izrezala papir i pažljivo posložila trake koje su poslužile kao slama u
jaslama. Maleni flanelni kvadratići izrezani iz istrošene spavaćice
poslužili su kao djetetov pokrivač. Bebu lutkicu napravili su od pliša
kojeg su dobili iz Amerike.
Dok su djeca bila
zaokupljena izrađivanjem jaslica dva misionara su šetala uokolo da vide
treba li ikome pomoći. Ovdje nastavlja misionar:
"Sve je išlo uobičajenim
tokom dok nisam došao do stola gdje je sjedio mali šestogodišnji
Miša.Izgledalo je kao da je završio s radom. Kad sam se približio
dječakovim jaslicama začudio sam se vidjevši u jaslicama ne jedno već
dvoje djece. Brzo sam se obratio prevoditelju i zamolio ga da upita
dječaka zašto je stavio u jasle dvije bebe. Prekriživši ruke, dječak je,
gledajući u jasle, ponovio još jednom priču ozbiljnim tonom.
Točno je prepričao priču o
Božiću (što je bilo jako neobično za tako malog dječačića), sve dok nije
došao do dijela gdje Marija stavlja dijete u jasle. Tada je Miša sam
izmislio svoju verziju završetka i rekao: "Kada je Marija položila dijete
u jasle, Isus me pogledao i pitao imam li mjesto gdje ću živjeti. Rekao
sam mu da nemam ni mamu ni tatu i da nemam gdje živjeti. Onda mi je Isus
rekao da mogu ostati kod njega. Ja sam mu odgovorio da ne mogu jer nemam
poklon za njega kao i ostali. Ali ja sam toliko želio ostati s Isusom pa
sam pomislio da bih mu mogao dati na poklon ono što imam. Ako bih ga
grijao, to bi mu možda bio dobar poklon."
Onda sam upitao Isusa: 'Ako
te ugrijem, hoće li to biti dovoljno dobar poklon?'
A Isus mi je rekao: 'Ako me
budeš grijao, to će mi biti najbolji poklon koji mi je itko ikada
poklonio!'
I tako sam ušao u jaslice,
a Isus mi je rekao da mogu ostati s njim -- zauvijek."
Dok je Miša završavao priču
njegove oči su se punile suzama koje su obilno tekle malim obrazima.
Prekrivši lice rukom nagnuo se nad stol dok su mu se ramena trzala od
jecaja.
Napokon, malo siroče našlo
je nekoga tko ga neće nikada napustiti ni zlostavljati, nekoga tko će
ostati s njim ZAUVIJEK.
|